Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Danas sam posebno sretan, jer sam odlučio pisati o ljudima koje volim u ime Allaha i za koje vjerujem da su najbolja skupina uopće, a koja se formirala i izgradila u kratkom vremenskom periodu i koja je ostvarila nedostižne rezultate u ljudskoj historiji.
Kad ih hvališ, ti ne povećavaš njihovu čast, već stičeš čast njihovim hvaljenjem i spominjanjem, i ne pretjerujem kad kažem da je istina da se prilikom spominjanja tih ljudi spušta Allahova milost.
Kao dijete pročitao sam knjigu Iz života ashaba, profesora Abdur-Rahmana Re'fet-paše, sa svim njezinim dijelovima prikladnim za mladića koji je tek počeo čitati. Zapamtio sam njen početak koji glasi: ”Gospodaru moj, ja volim ashabe Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najiskrenijom i najdubljom ljubavlju, pa me, na Danu najvećeg straha, pridruži kojem god hoćeš od njih, jer ja sam ih volio samo u Tvoje ime, o Milostivi Allahu!”
Čitao sam Kur'an, koji je posljednja Božija poslanica čovjeku, i vidio sam da govori o njima, hvali ih i opisuje kao primjer na koji se treba ugledati u vrlini, žrtvi i vjerovanju.
Vidio sam da Kur'an detaljno opisuje njihov javni život, njihove društvene veze i odnose, džihad, političko djelovanje, ibadet i pobožnost, opisujući ih kao primjer onima koji će doći nakon njih.
Nije to ni čudo, jer je među njima objavljen čitav Kur'an i svi povodi objave povezani su s njima. Allah je bio s njima zadovoljan onda kad su se pod drvetom zakleli na vjernost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je došlo u ajetu: ”Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18.)
Blago generaciji kojoj je Allah potvrdio Svoje zadovoljstvo u ovom ajetu, opisujući ih kao iskrene vjernike, potvrđujući iskrenost njihovog zavjeta i svjedočeći o onome što je u njihovim srcima.
Ni to nije čudno ni iznenađujuće, jer oni su bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ministri i učenici, svršenici njegove škole, njegovi saputnici na putovanju i prijatelji s kojima se družio i savjetovao kod kuće.
Među njima su i njegove čestite, časne, pobožne i vjerne supruge. Oni su blagoslovljena generacija koja je najavljena u ranijim nebeskim knjigama kao radosna vijest, njima je Allah podario istinsku pobjedu na Zemlji, preko njih je sačuvana Allahova objava i uspostavljen Šerijat.
Oni bi pitali Allahovog Poslanika, a on bi im odgovarao; oni bi klanjali za njim kao imamom i kad bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju sure El-Fatiha, izgovorio: ”Veled-dallin”, oni bi u jedan glas govorili: ”Amin!” A kad bi ih pozivao u džihad, oni bi se s radošću odazivali i govorili: ”Slušamo i pokoravamo se!”
Hvaliti njih, ashabe, znače hvaliti i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih je podučavao i odgajao, tako da su odgojeni na poslaničkom ahlaku, i oni su jedna od tajni Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovanosti nad drugim Allahovim poslanicima. Vrijeđanje ashaba znači obezvrjeđivanje i omalovažavanje statusa poslanstva i sumnja u njegov utjecaj na ljude i život.
Ne mogu se načuditi ljudima koji se deklarišu kao muslimani i sljedbenici islama, a zatim psuju i vrijeđaju ashabe, osim nekoliko njih. Pa kako takvi ljudi mogu očekivati uspjeh svojih šejhova i vjerskih autoriteta u obrazovanju i odgajanju svojih sljedbenika i kontroli njihovog ponašanja? Zar misle da će njihovi šejhovi uspjeti u onome za što tvrde da ni najbolji i najodabraniji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (oca i majku bih dao za njega), čist je od takvih potvora.
Također se ne mogu načuditi onima koji se pobune kad njihovi šejhovi i vođe budu optuženi za krah i neuspjeh, a nije ih briga što će najodabraniji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, biti stigmatiziran onda kad se oni usude napasti njegove najbolje drugove i pripisati im nedostatke i slabosti od kojih se suzdržavaju obični ljudi, oni koji nisu odgojeni u poslaničkoj školi.
Kako da se ne čudiš onima koji kažu da vjeruju u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim tvrde da su ga njegovi bliski drugovi prevarili, uspjeli mu krivotvoriti činjenice i pravu istinu o sebi, pa im je on vjerovao i istinu o njima nije uspio otkriti tokom cijelog svog života, dok u isto vrijeme tvrde da njihovi imami znaju neviđeno i da im se otkrivaju najskrovitije tajne iz svijeta gajba.
Kada bi njihovim šejhovima bilo rečeno da ih oni oko njih (njihovi sljedbenici) obmanjuju i pokazuju im suprotno od onoga što je u njihovim prsima, da im oni vjeruju iako lažu, to bi, bez sumnje, značilo vrijeđanje njihove inteligencije.
Ili, kako da se ne čudiš onima koji su ljubomorni na svoje supruge i kćeri, i koji se ljute kad neko vrijeđa i potvara supruge ili kćerke njihovih vođa, smatrajući to zločinom i poniženjem, a zatim puste svoje otrovne jezike da vrijeđaju i potvaraju Aišu, radijallahu anha, ženu koju je Allah odabrao i odlikovao, ženu s kojom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dijelio postelju, koja ga je pratila na njegovim putovanjima, i on je osjećao zadovoljstvo u druženju i razgovoru sa njom, i pored svega spomenutog, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je u njezinom krilu.
Nikada neću razumjeti kako je moguće da su se milioni nepoznatih ljudi pojavljivali tokom stoljeća da bi jedni od drugih naslijedili ideju proklinjanja i klevete, prenoseći hiljade izmišljenih predaja koje su ispunjene prezirom, mržnjom i omalovažavanjem prema generaciji koja je prvi put čula Allahovu objavu, Kur'an i odmah ga naučila napamet, generaciju koja predstavlja praktičnu primjenu njegovih uputa, koju je nadzirao, usmjeravao, ispravljao, opominjao i učvrstio na Pravom putu, Gospodar svjetova iznad sedam nebesa.
Smatram i tvrdim da ne postoji jači uzrok i razlog odbacivanja vjere i sumnjičavosti od ovog razloga. Jer, kako onda želite da ljudi vjeruju u ove vrijednosti i mogućnost njihove primjene u životu, kao i u njihovu istinitost, ako ih je prva i najbolja generacija muslimana, po vašem mišljenju i uvjerenju, pretvorila u sredstvo traženja dunjaluka i nadmetanja zbog njegovih prolaznih blagodati i iskoristila ih za prevare radi vođstva, politike i vlasti.
Stoga, pozivam nove, svjesne generacije da se pobune protiv ovog izopačenog nasljeđa i da ga se odreknu, i da ne dozvole da ih zavara i obmane obilje tog nasljeđa i mnoštvo izmišljenih predaja i priča. Skrećem im pažnju na činjenicu da se ljudska učenja, teorije i doktrine (mezhebi) vremenom razvijaju i mijenjaju, tako da svaka generacija dodaje ono što joj odgovara, da bi je naslijedile naredne generacije, opterećene okovima i teretima koje ne smiju ostaviti i odbaciti. A onaj ko ih pokuša odbaciti postaje izopćenik (heretik) u zatvorenom, izoliranom društvu kojim upravlja tradicionalni autoritet – kao da se radi o predislamskom (paganskom) plemenskom sistemu – koji se odriče onih koji se bune protiv takvog sistema i izlaže ih poniženju, siromaštvu i sramoti.
Milostivi Allahu, odričem se svakog ko govori i tvrdi da drugovi Tvog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne supruge nisu bili na istini, i molim Te da nas proživiš u društvu ashaba, da nas učvrstiš na putu kojim su oni hodili i da nas okupiš zajedno sa njima u Tvom Džennetu i Tvom zadovoljstvu.
