Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hasan el-Basri, rekao je: ”Vjernik dočekuje vrijeme (životne okolnosti) s jednim srcem i jednim licem, dok ga licemjer dočekuje raznoliko – sa svakom skupinom na drugačiji način i prilagođava se svakom vjetru (svakoj prilici)..”
Ova jednostavna, a snažna izreka otkriva suštinu iskrenosti. Vjernik je postojan i iskren. On je isti u svakoj situaciji i u svakom društvu – ne mijenja vjeru, principe ni ponašanje zbog ljudi.
Munafik, s druge strane, mijenja se prema situaciji. Pred jednima govori jedno, pred drugima drugo, okreće se ”kako vjetar puše” i ide tamo gdje vidi ličnu korist. Stoga, budi principijelan. Neka tvoja vjera i karakter ne zavise od društva u kojem se nalaziš.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje nas dalje uči da ”kad god se kod čovjeka upotpuni neka Allahova blagodat, treba da se upotpuni i njegova pokornost Allahu; da njegova zahvalnost bude veća, a njegova nepokornost manja.”
Blagodat, bilo da je riječ o imetku, znanju, zdravlju, porodici ili ugledu, nije samo dar – ona je i ispit. Povećanje blagodati treba da dovede do veće skrušenosti i poniznosti, više ibadeta, iskrenije zahvalnosti, udaljavanja od grijeha. Vrijednost blagodati ne mjeri se količinom onoga što posjeduješ, nego time koliko te darovane blagodati približavaju Allahu.
Imam el-Begavi, rekao je: ”Allah je sakrio Svoje zadovoljstvo u pokornostima, kako bi ljudi težili svima njima; i sakrio je Svoju srdžbu u grijesima, kako bi se klonili svih njih.”
Zato ne potcjenjuj nijedno dobro djelo, možda je upravo ono izvor Allahovog zadovoljstva, i
ne potcjenjuj nijedan grijeh, možda je upravo on razlog Allahove srdžbe i kazne.
