“To treba sve pobiti. Sve pobiti”, kazao je 12. oktobra 1991. godine pisac Gojko Đogo u razgovoru sa prijateljem i osuđenikom za ratni zločin Radovanom Karadžićem u osvit početka agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.
Danas se ovaj čuvar Karadžićevog lika i (ne)djela, koji nije krio mržnju prema nesrbima, našao među “zaslužnim pojedincima i organizacijama” koje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odlikovao u Palati Srbija u Novom Beogradu, zajedno sa još jednim pjesnikom koji je, po Tomislavu Markoviću, “pisao tuđom krvlju”, Rajkom Petrovim Nogom. Đogo je odlikovan Zlatnom medaljom za zasluge.
U presretnutom razgovoru između Karadžića i Đoge, koji je pušten i na suđenju Slobodanu Miloševiću, Karadžić je otvoreno najavljivao svoj genocidni plan.
Riječ je o govoru danu kada je lider bosanskih Srba u Skupštini RBiH zaprijetio da je najava proglašenja nezavisnosti RBiH „ista autostrada pakla i stradanja“, te da će „muslimanski narod možda nestati ako bude rata ovdje“.
„Pa, ja mislim njih upravo, ako otvore rat, treba stući. Oni će biti… Biće krvi do koljena“, veli Đogo.
„Pa, nestaće…Nestaće sa lica zemlje taj narod ako zapnu. Oni moraju da znaju da oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba. Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300.000 muslimana“, kaže Karadžić.
Jer, kaže Karadžić, „nemaju šanse“ protiv 300.000 naoružanih Srba, koji imaju podršku vojske i želju da se „bore do poslednjeg“, te da će JNA koja ima 500 aviona „koristiti po 20 u svakom naletu“.
“To treba sve pobiti. Sve pobiti”, zaključuje Đogo.
(Radiosarajevo.ba)
