Sudbina četiri osobe koje su prije 31 godinu odvedene iz sela Poljak ni do danas nije poznata, a mještani i porodice ubijenih svakog 24. januara obilježavaju godišnjicu stradanja 21 civila u ovom mjestu kod Srebrenice, te se još nadaju da će nestali biti pronađeni i odgovorni procesuirani.
Šaha Bumbulović u napadu na selo Poljak izgubila je četiri člana porodice – majku, brata, sestru i sestričnu. Za sudbine njih dvoje saznala je iz priča oca, koji je preživio napad, dok za dvoje još uvijek traga. Kako je ispričala za Detektor, granatiranje sela počelo je iz Srbije, a onda su u selo upali vojnici.
– Majku su mi zaklali, brata zapalili, a sestru i njenu malu kćerku su odveli. Također, i moju zaovu i njenog malog sina, koji su se nalazili s mojom sestrom – kaže Bumbulović s tugom se prisjećajući članova svoje porodice.
Sve što je saznala o sudbini nestalih članova porodice jeste da su odvedeni prema jezeru Perućac, gdje im se do danas gubi svaki trag. Kako se tog dana nalazila u susjednom selu, otac Adil ispričao joj je strahote kroz koje je prošao i da je preživio tako što je otišao u sklonište kako bi iz njega nešto donio porodici. Na napad ga je upozorio bratić, čijoj smrti usljed ranjavanja je svjedočio dok je napad trajao.
– Brat je prvo ranjen, pa su ga zapalili. Krio se iza sijena vani i živog su ga zapalili. Bilo je užasno pomaganje moje majke dok je molila da je ne diraju – kaže kroz suze Bumbulović i navodi da su joj majku tada ubili.
Bumbulović je u ovom napadu izgubila još troje članova šire porodice, a kaže kako je danas sama na svijetu jer je i njen otac ubijen u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.
Povodom obilježavanja godišnjice koja je održana u ovom mjestu, Kadefa Muhić, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Srebrenica, pojašnjava kako su 24. januara 1993. u selu Poljak ljudi zapaljeni i pobijeni, te da su se tih strahota prisjetili i ove godine, opominjući na njih. Napominje da su tokom granatiranja stradale još i tri osobe iz susjednog sela.
– Oni su granatirani iz Srbije, a onda je njihova vojska ušla u to selo, gdje je ljude našla i u kućama. Bilo je mlađih ljudi koji nisu uspjeli ni pobjeći, neki su se sakrili u sijeno, koje su zapalili i oni su izgorjeli. Oni stariji, što nisu mogli ni bježati, zaklani su – dodaje Muhić.
Prema njenim riječima, izvršioci ovog napadu su poznati, a porodice i preživjeli su ranije davali izjave nadležnim državnim organima, ali ovaj slučaj nikada nije rasvijetljen i niko do danas nije odgovarao za ubistva. Dok to čekaju, preživjeli su i ove godine, na spomen-obilježju izgrađenom u ovom selu, pričali o svojim sudbinama i apelovali na nadležne.
– Mi pričamo da to ne bude zaboravljeno, ali nadamo se da će nekad neko čuti naš vapaj, pa i pokrenuti te slučajeve, da se identifikuje. Jer mi znamo ko su počinioci tog zločina – zaključuje Muhić.
