Tokom Prvog svjetskog rata mnogi muslimanski vojnici iz svojih krajeva s izrazito toplom klimom došli su da brane Evropu. S njima su doputovali i imami koji su bili zaduženi za vjarsku službu poput predvođenja namaza, opremanja poginulih, učenja telkina borcima na samrti. Topli halal-obroci služeni su rutinski, a kada bi ponestalo lijekova, neki muslimanski vojnici liječili su ranjenike koristeći se tradicionalnom medicinom koju su donijeli iz svoje domovine. Liječili su svoje ranjene drugove bez obzira na vjeru.
Dokazi o njihovoj žrtvi nalaze se na spomen-groblju na brežuljku Notre Dame de Lorette. Nadgrobna obilježja muslimnanskih boraca razlikuju se ne samo po islamskim natpisa, nego i po tome što su okrenuti prema Meki. Dizajnirao ih je francuski slikar Etienne Dinet, koji je 1908. prešao na islam.
Grupa uglavnom britanskih muslimana, koji su došli na Notre Dame de Lorette jednu sedmicu prije tradicionalnog komemoracijskog dana, svoju posjetu su završili moleći nad grobovima muslimanskih vojnika iz Sjeverne Afrike. Njihova posjeta je dio revolucionarnog projekta organizacije pod nazivom Forgotten Heroes 14-19 Foundation, koja je, po prvi put, dokumentirala doprinos brojnih muslimana koji su se borili u savezničkim snaga za vrijeme Prvog svjetskog rata. Broj 19 u nazivu odnosi se na sukob koji je izazvalo francusko vojno prisustvo u Siriji 1919. godine, nakon što je završio Prvi svjetski rat.
Tokom šest godina istraživanja, istraživači ove fondacije su pregledali brojne vojne, diplomatske i privatne arhiva, uključujući dnevnike i pisma, u preko 19 zemalja, dobivši na uvid više od 850.000 dokumenata na francuskom, engleskom, perzijskom, urdu, ruskom, njemačkom i arapskom jeziku, kao i stotine slika. Oni procjenjuju da je u Prvom svjetskom ratu na savezničkoj strani učestvovalo najmanje 2.5 miliona muslimana, vojnika i radnika.
Fondaciju je osnovao Belgijanac Luc Ferrier nakon što je na tavanu našao dnevnik svog pradjeda iz Prvog svjetskog rata, u kojem je pisao o „muhamedancima” s kojima je dijelio rov. Fasciniran onim što je pročitao u dnevniku, Luc Ferrier je zaronio u historijsku literaturu u želji da sazna više, ali je utvrdio da o tome postoji vrlo malo podataka. Tako je počeo svoje vlastito istraživanje, u početku istražujući belgijske i francuske ratne zapise, i shvatio je da postoji jedna velika priča koju tek treba ispričati.
Postao je toliko posvećen tom istraživanju da je 2012. godine ostavio svoj posao u aeronautičkoj industriji da bi osnovao fondaciju i posvetio svoj život dokumentiranju uloge muslimana u Prvom svjetskom ratu.
Muslimani su došli iz cijele Afrike, Indije, Dalekog i Bliskog istoka, Rusije, pa čak i iz Amerike, i borili se i ginuli uz svoje kršćanske ili židovske kolege, braneći Evropu. Znajući tu historiju, Luc i njegov tim smatraju da to može pomoći u prevladavanju nekih problema u današnjoj Evropi.
Dokumenti koje su pronašli u arhivama navode primjere gdje su imami, svećenici i rabini, jedni pored drugih vršili pogrebne obrede i molitve poginulim borcima njihovih vjerskih zajednica koji su bili položeni jedni pored drugih.
Postoje izvještaji o tome kako muslimanski vojnici dijele svoju hranu sa gladnim civilima.
Francuski, belgijski i kanadski službenici bili su iznenađeni s kolikom humanošću su se muslimanski vojnici ophodili prema zarobljenim njemačkim vojnicima, a na pitanje da objasne svoje ponašanje, vojnici bi citirali Kur'an i učenja Muhammeda, alejhis-selam, o tome kako neprijateljske borce treba lijepo tretirati.
Luc Ferrier, koji nije musliman, objašnjava: „Dok je islamofobija u porastu u cijeloj Evropi, naš projekt želi da ljudima sa svih kontinenta ukaže da imamo zajedničku historiju. Tu se ne radi o politici ili kolonijalizmu. Mi smo jednostavno predstavili činjenice, jer ovo je priča koju cijela Evropa treba znati. Muslimane sada prikazuju kao unutrašnjeg neprijatelja, kao imigrante koji su se nedavno naselili i koji nikad nisu napravili vrijedan doprinos Evropi. No, mi možemo pokazati da su žrtvovali svoje živote za slobodnu Evropu i pomogli da Evropa bude ono što jest i da oni imaju pravo da žive ovdje.“
Glavna namjera fondacije je da rezultate svog istraživanja šire među mladim Britancima i Evropljanima, u nadi da će to pomoći budućim generacijama da bolje razumiju muslimanske zajednice koje žive među njima.
U saradnji sa Anglia Tours agencijom specijaliziranom za organiziranje posjeta ratnim spomenicima i poprištima historijskih bitaka, fondacija organizira posjete učenika bojnim poljima iz Prvog svjetskog rata, tokom koje, osim posjete rovova, spomenika i grobova, slušaju i ljudske priče.
Tura uključuje posjetu džamiji El Badr u gradiću Amiens gdje se posjetiocima održi prezentacija istraživanja do kojih je došla fondacija, nakon čega slijedi ručak na kojem se serviraju tradicionalna sjevero-afrička jela.
Nemuslimanski posjetioci su, također, dobrodošli da posmatraju obavljanje namaza.
Yusuf Chambers iz Muslim Heritage Trust, koji sarađuje sa fondacijom u Velikoj Britaniji, kaže: „Mi pokušavamo izgraditi mostove, a nema boljeg načina za to od zajedničkih druženja i dijeljenja obroka. Naš rad usmjeren je na sve zajednice i sve dobne skupine, ali posebno na mlade. Želimo da ljudi znaju o ovoj historiji kako bi britanska i evropska djeca mogla kazati da su i muslimani, također, bili junaci Prvog svjetskog rata.”
Rad fondacije već plijeni pažnju stručnjaka za Prvi svjetski rat. Prošlog mjeseca je Ferrier govorio pred histgoričarima na Univerzitetu Harvard, a rezultate svog istraživanja je predstavio i UN-u.
Ferreir planira da sljedeće godine štampa knjigu koja će sadržavati izvode iz dokumenata i slike koje su otkrivene, te izložbu koja će obići Evropu.
Kako se istraživanje nastavlja, on procjenjuje da bi se trenutna brojka od 2,5 miliona muslimana koji su pomogli savezničku borbu u Prvom svjetskom ratu mogla povećati.
Poseban dojam na posjetioce ostavljaju sadržaji pisama muslimanskih vojnika, koja se čitaju tokom prezentacije.
Jedan alžirski vojnik stacioniran u rovovima oko Notre Dame de Lorette u pismu iz 1916. piše: „Zaklinjem se Bogom i svime što je sveto, nikada neću prestati moliti i nikad neću napustiti svoju vjeru, čak i ako budem iskušan većim patnjama od onih u kojima se trenutno nalazim.”
Posjetilac Tayaba Shaukat, u dobi od 25 godina, iz zapadnog Londona, kaže: „Kada poslušate ova lična svjedočanstva, tada stvarno shvatite kroz šta su ti ljudi prolazili. Pisci i pjesnici su dobro dokumentirali i opisali iskustvo evropskih vojnika u Prvom svjetskom, ali o muslimanskim i drugim kolonijalnim vojnicima koji su se borili na tlu Evrope ne znamo ništa i to se mora promijeniti.”
Učešće muslimana u Prvom svjetskom ratu na strani saveznika:
Vojnici:
- 400 000 Indijaca (British Indian Army)
- 200 000 Alžiraca,
- 100 000 Tunižana,
- 40 000 Marokanaca,
- 100 000 iz Zapadne Afrike,
- 5000 Somalijaca i Libijaca (Francuska vojska)
- 5000 američkih muslimana
- 1,3 miliona ruskih muslimana
Radnici:
- 100 000 Egipćana
- 35 000 kineskih muslimana
- 130 000 iz Sjeverne Afrike
- 200 000 iz Subsaharske Afrike
- 40 000 Indijaca.
Priredio: Abdullah Nasup
Izvor: The Guardian
