Zaboravljena priča o bošnjačkoj porodici Đumišić: Dobro se dobrim ne vraća

461

Zahvaljujući humanosti bošnjačke porodice Đumišić više srpskih porodica je uspjelo da preživi ustaški pokolj u Banjaluci 1941. godine, ispričao je Zoran Kopanja čije su pretke spasili Đumišići.

Kopanja, koji je rođen poslije Drugog svjetskog rata, kaže da mu je njegova baba Anka pričala kako su u zimu 1941. godine, kada su ustaše redom krenule po srpskim kućama i ubijale sve živo što su zaticali, utočište našli kod Đumišića koji su ih sakrili u podrumu svoje kuće do završetka krvavog pira.

Zbog svih tih događaja, Kopanja kaže da ih posebno boli na koji način je svoj život okončao Namik Đumišić koji je 1993. godine u svojoj kući u banjalučkom naselju Lauš svirepo ubijen nožem.

“Da Namik i njegov otac nisu pomogli mojim precima, ja danas ne bih ni postojao”, kaže Kopanja i tvrdi da komšije nikada ne bi dozvolile da se Namiku nešto desi.

Prema njegovim riječima, i Namik je vjerovao svojim komšijama i zbog toga nije ni pomišljao da napusti kuću.

Zoran kaže da su Đumišići tada spasili Anku i Stevu Kopanju i njihovu djecu Dragicu, Momčila, Nikolu i Panteliju.

Zbog svih tih događaja Kopanja kaže da kod svih komšija posebnu gorčinu ostavlja to što niko nije odgovarao za zločin počinjen nad čovjekom koji je pokazao svoju veličinu u najtežim trenucima.

Okružno tužilaštvo u Banjaluci je vodilo istragu protiv Miodraga Malića iz Kmećana za ubistvo Namika Đumišića. Protiv njega je bila podignuta i optužnica koja ga je teretila da je 1. septembra 1993. godine ubio sedamdesettrogodišnjeg Namika.

Prema navodima optužnice, on je Đumišića izbo nožem četiri puta po grudima i preponama i nepoznatim predmetom ga udario više puta po glavi.

Malić nije priznao ubistvo, a Sudsko vijeće kojim je predsjedavao sudija Želimir Lepir ga je u februaru 2007. godine oslobodilo svih navoda optužnice.

Iste godine je i Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu što je ujedno i označilo da se Maliću više neće moći suditi za ovo djelo.

Razlog za oslobađanje je bio nedostatak dokaza koji su nestali tokom rata iz banjalučke policije pod “nerazjašnjenim” okolnostima.