Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedan čovjek mi je rekao: ”Neka idu Muslimanska braća u Džehennem!”
Odgovorio sam mu: ”Slušaj, sudbine ljudi su u Allahovim rukama. Neka ide ko hoće u Džehennem. Ali, ide li i islam s njima u Džehennem?”
Rekao je: ”Ne.”
Rekao sam: ”Onda me poštedi tih imena i naziva, i hajde da govorimo o suštini. Da li da napustimo Knjigu našeg Gospodara i Sunnet našeg Poslanika, ili da ih se čvrsto držimo i čuvamo?”
Odgovorio je, nakon kratkog razmišljanja: ”Nećemo ostaviti svoju vjeru.”
Rekao sam: ”Hoćemo li primjenjivati iz vjere samo ono što volimo, a zanemariti ono što nam se ne sviđa, ili ćemo poslušati Allaha u svemu što je naredio i zabranio? U Kur'anu i Sunnetu postoje tekstovi koji su potpuno zanemareni i ”osuđeni na smrt”, a ima i tekstova koji se primjenjuju samo djelimično, bez dopuštanja njihove potpune primjene. Da li ovakvo stanje treba ostati, ili ga treba ispraviti?”
Rekao je: ”Ali to je upravo ono što govore Muslimanska braća!”
Rekao sam: ”Zaboravi Muslimansku braću. Ja sam digao ruke od tih naziva i etiketa.
Ja govorim o samom islamu, o provaliji u koju je upao, o ummetu koji mu pripada, a koji je oslabio i klonuo. Zar se nismo složili da se moramo držati Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika?”
Rekao je: ”Jesmo!”
Rekao sam: ”E to je ono na čemu želimo sarađivati, da zajednički dođemo do toga cilja i da napravimo najbolji plan da to postignemo. I vjerujem da ćeš se složiti sa mnom da pripadati islamu nije zločin, a da je pravi zločin iskrivljivanje njegove poruke, poricanje njegovog uputstva i ostavljanje njegovih neprijatelja slobodnim da ga napadaju.”
Rekao je: ”Imam osjećaj da me lukavo uvlačiš u Muslimansku braću!”
Odgovorio sam: ”Brate, oslobodi se te opsesije koja te drži. Ja želim da radim za islam, onaj islam čiju je zastavu podigao posljednji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i iza kojeg su stali Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum.
Taj Mushaf (Kur'an), koji je danas napušten u ladicama vlasti i u društvu – mi želimo da mu pravimo društvo i da njegovu poruku ponovo podignemo visoko. Ostavi me tih savremenih organizacija i poznatih imena. Zaboravimo njihove stranice – s onim što je bilo ispravno i pogrešno – i hajmo da radimo samo za islam!”
On je zašutio, zbunjen i neodlučan.
Rekao sam mu: ”Slušaj, ima ljudi koji mrze sâm islam, i tu svoju mržnju koriste da služe tri sile koje su se danas udružile protiv islama: komunizam, cionizam i krstaštvo. Ti ljudi žele da riječ ”Muslimanska braća” bude mač nad vratom svakog iskrenog muslimana, svakog ko radi na svom polju za islam. A ja odbacujem to miješanje.
Nazivati borce na Allahovom putu teroristima samo zato što se nazivaju Muslimanskom braćom, i postavljati prepreke pred islamski preporod pod izgovorom da se time sprečava povratak te zabranjene grupe – to je velika izdaja i otpadništvo od vjere.
Zajedništvo na osnovama islama danas je pitanje života i smrti, naročito pred cionistima koji su okupirali osjetljive dijelove naše zemlje, i koji uskoro mogu krenuti prema našim glavnim gradovima i svetim mjestima.
Zato, loviti sumnje u vezi s islamskim okupljanjem, ja to ne mogu nazvati drugačije nego radom za interese cionista i Izraela. Plan koji je napravljen za borbu protiv Muslimanske braće ne smije se iskoristiti za borbu protiv Allaha i Njegovog Poslanika.
Mene boli što oni koji su osmislili taj plan pokušavaju time da unište i samu vjeru, a velika je razlika između vjere koja ima svoju svetost i ljudi koji u toj vjeri nekada griješe, a nekada postupaju ispravno.
