Autor: Munzir El-Es‘ad
Preveo: Abdullah Nasup/Saff.ba
Konačno smo dočekali da američki Kongres donese na svijet svoje retardirano čedo: Zakon Cezar o zaštiti sirijskih civila (Caesar Syria Civilian Protection Act), nakon gotovo tri godine “nošenja”. Ovaj slučaj je samo dno hipokrizije Zapada: dok je Washington sarađivao sa Bešarom Asadom, dotle je njegove žrtve drogirao beskorisnim izjavama kako je ovaj izgubio legitimitet i kako mora otići sa vlasti.
Zloupotreba naziva Cezar
Nakon što su popadale sve maske, Kongres je odlučio da usvajanjem zakona o zaštiti sirijskih civila prikrije najveću američku sramotu, kao da je sirijski kasapin sa svojim lokalnim i globalnim saveznicima tek prošle sedmice počeo da masakrira sirijske civile. Ili: kao da je Kongres tek prije nekoliko sati obaviješten o tim zločinima, pa je zblanut njihovom težinom i okrutnošću pohitao da zaštiti žrtve.
Pragmatični lisci iz američkog Kongresa smišljeno su ovoj farsi od zakona dali ime Cezar kako bi se pred javnosti predstavili kao plemeniti spasioci žrtve iz kandži predatora.
Cezar je kodno ime sirijskog vojnika koji je za potrebe sirijskih obavještajnih službi fotografirao žrtve njihovih zločina. Ovaj sirijski “Cezar” uspio je prokrijumčariti desetine hiljada fotografija civilnih žrtava zlostavljanja od strane Asadovih službi. Međunarodna komisija za istraživanje ratnih zločina u Siriji prihvatila je fotografije kao dokazni materijal.
«Cezar» je od marta 2011. godine, za potrebe obavještajnih službi Asadovg režima, fotografirao civile koji su bili žrtve mušenja i egzekucija od strane službenika obavještajnih službi. Prokrijumčario je desetine hiljada fotografija na kojima su leševi ubijenih civila, podleglih usljed stravičnih mučenja u režimskim zatvorima i centrima obavještajnih službi, iznijevši tako na vidjelo jedan od najgnusnijih zločina u historiji ljudskog roda.
Prema svjedočenju «Cezara», svaki leš je obilježen brojem i informacijom o odjeljenju koje ga je uhapsilo. Tijela su nekoliko dana ostavljana u pustinji, izložena glodavcima i insektima, potom bi dolazio vještak sudske medicine da bi pregledao leševe. Na tijelima su vidljivi tragovi mučenja elektrošokovima, teške tjelesne ozljede, prelomi kostiju, kao i tragovi različitih bolesti, poput kožnih infekcija, gangrene, asfiksije. Dob žrtava varira od dječaka od dvanaest do staraca od preko sedamdeset godina. Broj fotografija koje je “Cezar” snimio premašuje cifru od 55.000, prosječno četiri fotografije jednog leša. Na leševe su se, prema njegovom svjedočenju, stavljali brojevi i oznake koje upućuju na to da su preminuli u vojnim bolnicama, kako bi obmanuli njihove porodice.
Hiljade fotografija “Cezar” je poslao prijatelju koji živi u inostranstvu i borac je za ljudska prava, potom se odlučio na bijeg plašeći se za vlastitu i sigurnost porodice. Uz pomoć veza među sirijkim opozicionim aktivistima uspio je pobjeći iz Sirije.
Natjecanje u obmanjivanju
Kongres se pravda kako je želio donijeti ovaj zakon ranije, ali da je Barack Obama vršio pritisak da se njegovo donošenje prolongira. Čini se, pak, kako obje strane nastoje dezavuirati javnost natječući se u lažima. Jer, da je Kongres želio usvojiti taj zakon ranije, mogao je to učiniti kao što su usvojili zakon JASTA. S druge strane, Obama je, čini se, izabrao da sa vlasti ode ostavljajući historiji da ga upamti kao nečasnog čovjeka koji je štitio čuvara cionističke tvorevine na okupiranoj Golanskoj visoravni – Bešara Asada. Možda je to učinio kako bi dobio podršku židovskog lobija za demokratsku kandidatkinju na netom završenim predsjedničkim izborima u SAD-u. To joj, kao što znamo, nije pomoglo, a Obami ostaje da ostatak života provede imajući na savjesti krv nedužnih sirijskih civila.
Zakon Cezar je farsa
Ako smognete snage i pročitate ovaj zakon, napisan na pedesetak stranica, uvidjet ćete da je to, u suštini, samo medijski balon čija jedina svrha je da prikrije licemjerstvo američke politike čiji smrad i ogavnost su prokazali leševi sirijskih civila.
Farsa počinje već u prvim redovima zakonskog akta kada se kaže da je cilj zakona “zaustavljanje masovnog ubijanja sirijskog naroda i podsticanje na mirovni sporazum kroz pregovora, te procesuiranje odgoovrnih za zločine nad sirijskim civilima.” Je li moguće da čovjek koji ima makar mrvicu dostojanstva i poštovanja prema sebi, očekuje da se žrtva i zločinac lijepo dogovore i sporazume o rješenju, nakon šest krvavih godina, tokom kojih je “sirijski Neron” najmanje 139 puta upotrijebio oružje za masovno uništenje. Njemu u zločinima protiv sirijskog naroda asistiraju Rusija –koristeći razna zabranjena oružja – i krda šiijskih milicija zadojenih sektaškom mržnjom, dok SAD uspješno igraju ulogu saučesnika uporno sprečavajući naoružavanje sirijske opozicije adekvatnim protivavionskim sredstvima nužnim za odbranu i spas civila od masovonog ubijanja.
Jedina pozitivna stvar u ovom zakonu jest to što on jasno priznanje, nakon kojeg se Kongres ne može pravdati da nije znao kakvim stravičnim torturama Asadov režim podvrgava sirijski narod.
Iz samog zakona izdvojio bih sljedeći sadržaj:
Kongres je došao do zaključaka:
- Više od 15 miliona Sirijaca su prognani i izbjegli iz svojih domova tokom proteklih pet godina
- Sirijski opservatorij za ljudska prava ustanovio je da je preko 60.000 sirijskih civila, uključujući i djecu, umrlo u zatvorima od 2012. godine
- U julu 2014. godine, Komisija za vanjsku politiku saslušala je svjedočenje bivšeg sirijskog vojnog fotografa, kodnog imena «Cezar», koji je pobjegao i uspio dostaviti hiljade fotografija leševa osoba koje su bile podvrgnute mučenjima. U svom svjedočenje «Cezar» je kazao: “Vidio sam zastrašujuće prizore leševa osoba koje su bile podvrgnute stravičnim mučenjima, na kojima su bili vidljivi tragovi teških ozljeda i gušenja.”
- Asadov režim konstantno je sprečavao dostavljanje humanitarne pomoći civilima u opkoljenim područjima kršeći odluke Vijeća sigurnosti UN-a.
U trećem dijelu zakona kaže se: Kongres je zaključio sljedeće:
- Zločinački postupci Bešara Asada protiv sirijskog naroda uzrokovali su smrt više od 400.000 civila, doveli do uništenja oko 50% vitalne infrastrukture Sirije i primorali preko 14 miliona civila da napuste svoje domove, u najtežoj humanitarnoj krizi u posljednjih više od 60 godina.
- Međunarodni napori do danas nisu bili dovoljni da zaštite nemoćne civile od napada vojnih i paravojnih formacija, od kojih je i Hezbolah, – napada koji se vrše kopnom i iz zraka, napada barel-bombama i hemijskim oružjem, sistematskim izgladnjivanjem civila u opkoljenim područjima, od mučenja i likvidacija političkih oponenata, snajperskih napada na trudnice, namjernog razaranja bolnica, škola i stambenih jedinica, te napada na mjesta masovnog okupljanja civila, uključujući pijace.
- Zločini Bašara Asada i insistiranje da ostane na vlasti faktor su koji olakšava širenje radikalnih ideja IDIŠ-a, Džebhetun-nusre i drugih terorističkih organizacija.
