Piše: Mersada Nuruddina Agović
Sjeti se, Bošnjače, svog emaneta i uloge halife (Božijeg namjesnika) na Zemlji. Sjeti se obaveze da na njoj harmoniju održavaš i povjereni emanet dostojanstveno nosiš!
,,Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo Čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i neznalica.” (El Ahzab, 72.)
Na emanetu vjere počivaju svi drugi elementi emaneta i nastaju preduvjeti da čovjek bude od povjerenja u svim odnosima u svakodnevnom životu. Tako Čovjek shvata vrijednost povjerenog mu Dobra, razumije ga kao počast, Allahov dar i nastoji s velikom odgovornošću raspolagati datim blagodatima. Zahvalnost na blagodatima vjere odražava se na cjelokupan način življenja, odnose u porodici, odgoj djece, privređivanje i sve vrste ibadeta koji vode uspjehu na oba svijeta.
Nakon agresije na Bosnu i Hecegovinu i nekoliko genocida nad evropskim autohtonim narodom Bošnjacima, posebno bismo izdvojili ženu Bošnjakinju, kao emanet Bošnjaku.
Bošnjakinja kao kćerka, po vjerskim principima, ,,otvara Džennet svome ocu”, kao supruga upotpunjuje iman svoga muža, kao majka rečeno je – ,,Džennet je pod njenim nogama”. Ženu Bošnjakinju kao emanet ovdje posebno ističemo, prvenstveno, zbog patnji koje je ona, posve nevina, zbog agresije, prošla u svojoj domovini, u svojoj avliji i kući. Napaćena Bošnjakinja, nakon svega što je preživjela, treba da bude poseban emanet cijelog našeg društva.
Žena kao emanet društva
Ismail Adam Patal u svojoj knjizi ,,Islam – opredjeljenje mislećih žena” veli: ,,Od trenutka kada se dijete začne, žena je u Islamu blagoslovljena, bez obzira na rod zametka. Noseća žena se posebno poštuje, a njena strpljivost u podnošenju tegoba trudnoće smatra se krepošću koja je približava Džennetu. Ako je beba djevojčica, to otvara daljnje mogućnosti roditeljima da zadobiju Džennet.”
,,Ko bude imao tri kćeri, ili dvije kćeri, pa ih lijepo u islamu odgoji, ući će u Džennet.” (Tirmizi)
,,I jedan od dokaza Njegovih je što za vas od vaše vrste, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er Rum, 21.)
Prenosi se od Enesa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao ,,Džennet je pod majčinim nogama.” Čovjek je obavezan da bude poslušan svojoj majci i da se o njoj brine.
Generacije koje se rađaju su nam, također, na velikom emanetu. Kako se kaže u hadisu: ,,Svi ste vi čuvari (pastiri) i svi ćete biti pitani i odgovorni za ono što vam je dato na čuvanje.” (Buhari)
Žena je, ustvari, odgajateljica društva. Ona odgaja čovjeka koji treba postati koristan član društvene zajednice. Radi te njene uloge, ona treba da bude emanet koji se posebno čuva i uvažava. Zato Bošnjače, ne budeš li imao volje i snage da valjano čuvaš svoj emanet koji se zove žena Bošnjakinja, a koja je personificirana u ,,Ajki iz Šturlića” koja po cijeli dan vezak veze za svog dragog, (kako je to prije neki dan spomenuo profesor Enes Karić u tekstu kojim poziva na pomirenje muslimana), znaj da bi se ona, ovog puta, umjesto đerdanima, prije redenicima okitila, nego što bi uzela da veze vez na spomenutom đerđefu. Ona bi, dakle, zbog Tvoje iznevjere namjesništva i emaneta, bila prinuđena na to.
Zabluda i nemar
Zar nekom, i nakon doživljenog genocida, još uvijek naivnom i zabludjelom Bošnjaku ”čuvanje emaneta” treba biti podržavanje svojih neupućenih i zanemarenih ženskih članova porodice u razgolićavanju na ulici i hvatanje sa dušmaninom u ,,Žikino kolo” i ,,Čačak”, dok mu on opet, i u ovoj 2013. godini, prijeti ,,drugom Srebrenicom”!? Zar je ”čuvanje emaneta”, bošnjačkim ministarskim izdajnicima, to da često puta, pred očima javnosti, bez stida i srama, otvoreno glume nečijeg psa, pacova ili uzjahanog konja kojem svako može uzde tegliti gdje on hoće!?
… A Ti, razumni Bošnjače, sjeti se naših predaka!
Bošnjaci u vrijeme Osmanske imperije
Iako su se često puta morali boriti pod tuđim zastavama, Bošnjaci nikad nisu postajali neko drugi. Uvijek su ostajali ono što jesu – Bošnjaci. Ni u Osmanskoj imperiji, ni kasnije oni nisu postali Turci, niti iko drugi.
Poznato je da mnoge značajne historijske ličnosti iz osmanske imperije imaju bošnjačko porijeklo. Ivan Mažuranić je 1928.godine u svojim spisima objavio da je majka sultana Sulejmana Veličanstvenog iz Bosne (Zvornika). Također se o Ibrahim-paši (kojeg TV serija prikazuje kao Grka koji je primio Islam) tvrdi da je porijekla koje se, prema nekim dokumentima, usko veže za bosanske plemiće, tačnije, tvrdi se da je njegov djed Hidajet-paša, jedan od potomaka sina Kulina bana. Bošnjakinjom se smatra i Nigar-kalfa, učena žena u haremu sultana.
Sultan Sulejman i Mehmed Fatih su, između ostalih jezika, govorili i bosanskim jezikom. Sulejman Veličanstveni je, navodi se, govorio osam jezika i na njegovom dvoru bosanski jezik je bio jedan od četiri službena jezika.
S obzirom da se u Osmanskom Carstvu na položaje dolazilo prema sposobnostima i zaslugama, a ne prema nekim drugim privilegijama, veliki broj Bošnjaka se istakao činovima kao što su: veliki vezir, begler-beg, paša, muftija, muderris itd.
Kao veliki veziri istakli su se Bošnjaci: Rustem-paša Opuković, Ali-paša Pračić, Tavil Mehmed-paša Sokolović, Sijavuš-paša, Ibrahim-paša, Ali-paša Malkoč, Lala Mehmed-paša Sokolović, Kujundži Murat-paša… Veziri s četiri tuga (zvjezdice) bili su: Pertev-paša, Lala Kara Mustafa-paša Sokolović, Hali-paša… Veziri s tri tuga: Kara Mustafa-paša Jurjević, Sina-paša Opuković, Kara Osman-han, Pijale-paša, Mustafa-paša Sokolović, Ferhat-paša Sokolović, Ferhat-paša Sokolović, Ibrahim-han Sokolović, Hasan-paša Tiro, Ahmed-paša Dugalić… Veliki bošnjački admirali bili su: Murat-paša Sokolović, Halil-paša Lipčanin, Sofi Ali-paša, Oludž Hasan-paša, Hasan –paša Predojević, Husein-paša Bajramagić, Mehmed-paša Kljunović, Derviš-paša Bajezidagić, Mustafa-paša Sokolović, Mustafa-paša Olovčić… Bošnjački namjesnici–begovi: Malkoč-beg Dugalić (1553.), Hamza-beg Biharović (1557.), Sinan-beg Bajramagić (1562.) …
U knjizi ,,Znameniti Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini” Safvet-beg Bašagić je pobrojao 689 znamenitih Bošnjaka i drugih Južnih Slavena.
Javnosti su poznati znameniti Bošnjaci, kao što su: Gazi Husrev-beg, Mehmed paša Sokolović, Hasan Kafi Pruščak, Muhamed Hevaji Uskufi, Mehmed Šemsikadić, Husein-kapetan Gradaščević, Safvet-beg Bašagić, Džemaluddin Čaušević, Mehmed Spaho i drugi.
Gdje je god bošnjačka noga kročila, tamo su ubrzo nicale džamije, medrese, imareti, hanovi i druga dobra bošnjačke tradicije i kulture. Poznati vakifi poput Isa-bega Ishakovića, osnivača Sarajeva, Skoplja i Novog Pazara i Gazi Husrev-bega su iza sebe ostavili nebrojene vakufe u svrhu vjerskog, nacionalnog i kulturnog napretka zajednice i društva.(U sadašnje vrijeme, kao jedan od takvih primjera, bez sumnje možemo navesti i lik i djelo muftije sandžačkog Muamera ef. Zukorlića koji prema onome što radi i gradi, sigurno i nezaustavljivo korača putem kojim su išli ovi njegovi prethodnici.)
Bošnjaci u vrijeme Austro-ugarske
U vrijeme Austo-ugarske Bošnjaci su, također, bili uzimani za primjer hrabrosti i temeljito izvršavanje preuzetih emaneta. Tamo gdje su preuzeli emanet odgovornosti, Bošnjaci su se isticali svim svojim vrlinama. I danas se u Lebringu (Austija), obilježava godišnjica bitke u kojoj su učestvovali Bošnjaci iz ,,Druge regimente” koji su, prema navodima, najzaslužniji za pobjedu u njoj. U Gracu (Graz) u Austriji postoji spomen ploča ,,Drugoj bošnjačkoj regimenti” i ulica koja ima naziv ,,Ulica Druge Bošnjačke” (,,Zweierbosniakengasse”). U čast ,,Četvrtoj bošnjačkoj regimenti” podignut je spomenik u Logu. U granitu je isklesan carski stijelac i bošnjački infanterista sa fesom.
U Italiji su Bošnjaci herojski branili jedan greben koji danas nosi ime ,,Bošnjački greben” (,,Posso del Bosniako”). Eduard Wagnes je 1895.godine iskomponovao vojni marš po imenom ,,Die Bosniaken kommen”. Pored mnogih vojnih bošnjačkih mezarja iz austrougarskog doba postoji spomen obilježje sa natpisom o bošnjačkoj hrabrosti, na vrh kojeg je izrađen fes kao simbol Bošnjaka.
Čovjek je prema sebi nepravedan i neznalica
Vratimo se, na kratko, nastavku ajeta o čovjekovom namjesništvu koji glasi: ,,…a on je, zaista, prema sebi nepravedan i neznalica.”
Kad se god dogodi da čovjek svoj emanet napusti, to bude razlog njegove propasti. Njegova iznevjera se prvo njemu obije o glavu, zatim njegovoj porodici i na kraju zajednici i cijelom društvu. Da takav barem ostane pasivan dok se neki njegov požrtvovani sunarodnik bori za pravdu, bolje bi bilo, nego da postane aktivan u zlu. Kod nekih Bošnjaka, kako smo danas svjedoci, izdaja emaneta se nije zaustavila samo na ostavljanju i napuštanju emaneta, već su se neki od njih upravo aktivirali da predano djeluju u dušmanskim redovima.
Kao što kaže stara izreka ,,ako ne prihvataš Allaha Uzvišenog za Gospodara, Tobom će onda gospodariti šejtan prokleti”.
Za ibret je to, kako su neki pripadnici islamske vjere dozvolili razdor među sobom, bez obzira od koga je taj razdor bio naručen. Arapi, na primjer, najviše začuđuju po tom pitanju. Likovi tipa Bašar el-Asad, general El-Sisi i slični koji nemilosrdno udaraju po svom vlastitom narodu i pri tom uspijevaju da zavedu i mobilišu svoje pristalice koji napadaju svoju braću, druge Arape. I ovi isti problemi, koje samo proizvode drugi likovi, traju već mnogo decenija.
Kako vidimo, imamo i primjera razdora među mnogo puta nevino stradalim Bošnjacima kojima je opstanak na ovim prostorima mnogo puta bio upitan, iako su Bošnjaci uvijek bili ,,svoj na svome” na Balkanu, kao evropski autohton narod. S druge strane, agresorska napadačka strana, kad god je neki važniji cilj imala, zakopavala je ”ratne sjekire” u svojim redovima i pozivala na jedinstvo svog naroda.
Nekoliko dana pred najznačajniji historijski Popis Bošnjaka, bošnjački ministar (ne)sigurnosti pokušava svim silama napraviti razdor i nesigurnu atmosferu koja bi u drugi plan stavila ovaj važan popis, beskrupulozno napadajući istaknute bošnjačke narodne lidere. Međutim, to će, kako se čini, samo učvrstiti Bošnjake da na popisu glasno, jasno i odvažno kažu, da im je: etnička/nacionalna pripadnost -Bošnjak, vjera -Islam, jezik -Bosanski.
Bošnjače, zakuni se!
I još jednom podsjećamo: Bošnjače, sjeti se svog emaneta! Ne otežavaj borbu onima koji se ionako teškom mukom bore protiv dušmanina, već im se pridruži. Ne usmjeravaj svoje oružje (medijsko i bilo koje drugo) prema svojoj braći, usmjeri ga prema svojim dušmanima. Zakuni se, da ćeš se pravom Putu vratiti!I zakuni se da svoj najvažniji emanet nikad više nećeš napustiti ili neprijatelju na ”čuvanje” ostaviti!
Zakuni se Bošnjače, da ćeš, poput svojih odvažnih predaka, znati ko si, šta si i šta Ti je najveća dužnost, da ćeš se potruditi da Te historija po dobru pamti i kao uzor uzima, a ne da svojom pasivnošću ili, još gore, nedjelima skončaš na njeno smetljište!
Zakuni se, da ćeš raditi i graditi neumorno, da ćeš se po tome na mrave i pčele ugledati, a ne na hijene i lešinare, koji samo znaju otimati, tuđom se mukom hraniti i tuđoj se smrti radovati!
Zakuni se da ćeš prije poginuti, nego svoj emanet ikad više iznevjeriti, da nikad pred zlom glavu nećeš spustiti, da ćeš Zemljom, na kojoj si namjesnik Božiji, ponosno i pravedno, uzdignuta čela, hoditi! Zakuni se da ćeš prema Allahovim stvorenjima pravedan biti i svoj emanet do smrti dostojanstveno nositi!
Bošnjače… Zakuni se …
