Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prije dva dana cionističke okupatorske snage predale su Crvenom krstu osamdeset osam raspadnutih, neidentifikovanih tijela stanovnika Gaze. Vijest se brzo proširila ovom planetom, osamdeset osam ljudi postali su samo brojevi.
Dva dana sam razmišljao o ovoj vijesti, pitajući se: Šta ako jednog dana postanem samo broj?!
Zamisli da i ti sutra postaneš samo broj. Zamisli da odeš neutvrđenog identiteta, ostavljajući bol u srcu svoje majke, a ona je htjela posljednji zagrljaj od tebe.
Zamisli tragediju i tugu tvoga oca koji nije znao koji od svih tih komada mesa pripada tebi. Zamisli svoju ženu kako gorko plače, jer nije mogla da ti kaže: ”Volim te!”, makar i mrtvom, dok ležiš pred njom zamotan u ćefine.
Zamisli da tvoj sin želi cijeli život da sačuva sliku tvoga lica kad si odlazio.
Zamisli da tvoja kćerka ostaje žaleći što svom glavnom junaku nije dala posljednji poljubac.
Zamisli gorčinu u srcu tvog prijatelja i životnog saputnika, jer nije bio pored tebe prateći te do tvog mezara.
A sad zamisli da oni koje voliš postanu samo brojevi.
Zamisli da je na gomili raskomadanih tijela i tvoja majka, ali ti to ne znaš i ne možeš je prepoznati.
Zamisli da tvoj otac nije imao dženazu, čovjek koji te je cijeli život nosio na svojim ramenima, a ti nisi doživio da ga barem jednom poneseš na svojim ramenima, čak ni na tabutu.
Zamisli da tvoj sin postane samo broj, i da mu nisi uspio zadnji put dodirnuti lice.
Zamisli da svoju kćerku, o kojoj si sanjao da je vidiš u vjenčanici, nećeš moći vidjeti ni u bijelim ćefinima.
Zamisli da ih poželiš nakon njihove smrti, ali ne znaš gdje je njihov mezar.
Svi oni koji su postali brojevi su kao ti i ja sada, imali su porodice koje vole i koje njih vole, imali su očeve, majke i prijatelje, imali su snove, nadanja i ambicije.
Imali su lijepe riječi koje su im umrle u grudima, a nisu imali dovoljno vremena da ih izgovore.
Imali su mnogo toga da kažu, ali nisu uspjeli. Željeli su da se izvine prijateljima zbog nesmotrenih pogrešaka, ali se nisu izvinili, i imali su voljene koje su htjeli zagrliti, ali smrt je bila duža od njihovih ruku.
Zamisli kako je strašno i mučno da čovjek postane samo broj.
