Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U pismu jednom svom prijatelju, imam Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Čuvaj se druženja sa onima čije druženje znači gubljenje vremena i kvarenje srca. Jer kada se vrijeme gubi i srce pokvari, tada svaki čovjekov postupak gubi smisao i daleko je od razboritosti, i on postaje jedan od onih na koje je Allah upozorio Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, objavivši mu: ”Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28.)
Ko god razmišlja o stanju ovih ljudi, vidjet će da je većina njih, osim malog broja, od onih čija srca zanemaruju zikr i veličanje Uzvišenog Allaha, i koji slijede svoje strasti, tako da su njihovi postupci daleko od razboritosti. Tj., oni su zanemarili ono što će im koristiti i donijeti dobro, a zaokupljeni su onim što im ne koristi, odnosno onim što će im prije ili kasnije naškoditi.
Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ih ne sluša i da im se ne pokorava, tako da poslušnost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije potpuna osim uz nepokoravanje ovim ljudima, jer oni pozivaju samo u slijeđenje svojih hirova i zanemarivanje veličanja Allaha.
Kada se nemarnost u pogledu veličanja i spominjanja Allaha i Ahireta, spoji sa slijeđenjem strasti i hirova, taj spoj porađa svako zlo, i najčešće ove osobine idu jedna uz drugu i praktično su neodvojive jedna od druge.
Ko god razmišlja o iskvarenosti ljudi općenito i pojedinačno, vidjet će da su iskvarenost i smutnja u društvu proistekle iz ove dvije osobine.
Nemar i zapostavljanje zikra i ibadeta sprječava čovjeka da vidi istinu, da je istinski spozna i da je bude svjestan, te tako postaje jedan od zabludjelih.
Slijeđenje strasti i hirova sprječava čovjeka da teži istini, da je želi i slijedi, tako da postaje jedan od onih koji su protiv sebe Allahovu srdžbu izazvali.
A što se tiče onih koji su obasuti Allahovim blagodatima, to su oni kojima je Uzvišeni Allah podario spoznaju istine i pokornost istini, dajući joj prednost nad bilo čim drugim. To su oni koji su na putu spasa, dok su oni mimo njih na putu propasti.
Zato nam je Svemogući Allah naredio da svakodnevno, u toku namaza, učimo: ”Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.” (El-Fatiha, 5.-7.)
Čovjek je apsolutno dužan spoznati šta će mu koristiti u životu na ovome svijetu i na Ahiretu, te da preferira ono što mu koristi a izbjegava ono što mu šteti. Spoj ovo dvoje znači uputu na Pravi put.
