Piše: Ahmed Zejdan / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Izgleda da će zločin iskopavanja i skrnavljenja grobnice slavnog emevijskog halife Omera ibn Abdul-Aziza, proći kao i mnogi drugi zločini u ”emevijskom” Šamu, gdje masakri, progoni i beskućništvo porođaju nove masakre i progone, klaonice u zatvorima bezdušnih tirana i zločinaca porađaju nove klaonice, a okupacije porađaju nove okupacije, osim što su – moramo to naglasiti radi emaneta i objektivnosti – neki pakistanski učenjaci osudili zločin i traže od pakistanske vlade da se hitno pokrene i odredi u pogledu šiijskih sektaških bandi u Siriji i zatraži od Organizacije islamske saradnje da kazne one koji se, u proglasu islamskih učenjaka iz Pakistana, nazivaju ”sektaškim tekfirsko-terorističkim bandama”.
Nakon akcije pakistanskih učenjaka, koji će narednu hutbu posvetiti pravednom i pobožnom emevijskom halifi Omeru ibn Abdul-Azizu, pokrenuli su se i neki arapski učenjaci, iako su oni najpreči da se konstantno i studiozno bave ovim i drugim zločinima koji se dešavaju u Šamu čitavo desetljeće, i koji se ne prestaju dešavati i širiti.
Vidjeli smo kako su islamski učenjaci reagovali, prije nego su to uradili zapadni učenjaci, onda kada su afganistanski talibani uništili statue Bude, kao što smo vidjeli kako se cijeli svijet digao i pokrenuo rat protiv terorističke organizacije ISIL, onda kada su se ovi poigrali sa kulturnim nasljeđem i ostacima drevnog grada Palmire, ali emevijski spomenici koji su bili sigurni od svih okupatora i uzurpatora koji su protutnjali Šamom, poput Tatara, Mongola, Francuza i drugih, nisu izdržali sektašku mržnju šiijskih terorističkih skupina koje su krenule kopati grobove i skrnaviti posmrtne ostatke stare više od hiljadu godina.
Iskopavanje grobnice Omera ibn Abdul-Aziza nije iskopavanje grobnice običnog čovjeka, već je to čin iskopavanja kompletnog emevijskog hilafeta, iskopavanje i skrnavljenje povijesti Šama i poigravanje sa tom poviješću, što je jasan i otvoren izazov za cijeli islamski svijet.
I ovaj zločin je došao nakon što su se ti isti zločinci poigrali sa demografijom Šama (Levanta)
iseljavanjem i protjerivanjem više od 12 miliona sunija, i taj zločin se ne prestaje činiti. Dok pišem ovaj članak stotine ljudi bježe iz Jabal Alzawiya već deseti put, možda nakon što su osjetili spremnost ruskih i iranskih okupatora da počine novi zločin s ciljem da okupiraju zemlju i protjeraju njene prvobitne stanovnike, što čak ni cionisti prije toga nisu činili.
Međutim, najčudnija stvar je šutnja arapskog i islamskog svijeta, šutnja UNESCO-a i Organizacije islamske saradnje, šutnja arapskih, islamskih i međunarodnih medija o ovom zločinu i drugim zločinima koji se dešavaju u Šamu, a koji su sramota cijelog svijeta.
Zar islamski svijet i njegovi učenjaci i organizacije, koji su žestoko protestovali protiv skrnavljenja Kur'ana u Danskoj i protiv blasfemičnog romana Salmana Rušdija, ne bi danas trebali razmišljati o Šamu i onome što se u njemu događa?! Zar ne znaju da je svetost vjernika veća od svetosti časne Ka'be, pa šta tek reći o svetosti milion šehida, 12 miliona raseljenih i pola miliona zatvorenih i miliona onih koji žive u neizvjesnosti zbog straha da će im zemlja biti okupirana i oduzeta.
Hoće li biti upriličena jedinstvena i globalna džuma (hutba) za Omera ibn Abdul-Aziza i hoće li se islamski svijet pokrenuti da zaustavi ove okupatorske bande koje su mu pobjegle s uma, čije vođe neartikulisanim povicima prijete cionistima i najavljuju oslobađanje Kudsa, dok istovremeno njihove terorističke skupine iskopavaju grobnicu unuka hazreti Omera, oslobodioca Kudsa.
