Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.” (Eš-Šura, 20.)
Komentirajući ovaj ajet, poznati mufesir Kur'ana, Fahruddin er-Razi, rekao je: ”Ovaj ajet ukazuje da se dobrobiti Ahireta i dunjaluka ne mogu ostvariti bez truda, tako da je u oba slučaja potrebno obrađivanje, kultiviranje i zasijavanje, a to podrazumijeva ulaganje napora i podnošenje teškoće u sjetvi, navodnjavanju, žetvi, a potom i čišćenju i odvajanju žita od kukolja.”
Na osnovu činjenice da je Allah obje dobrobiti – ahiretsku i dunjalučku – nazvao ”harsom” (حَرْث) – zasijanim usjevom, njivom, dobrom, opskrbom -, učimo da se svaka od njih može postići samo podnošenjem teškoća i nevolja.
Zatim je Uzvišeni Allah jasno dao do znanja da je sudbina Ahireta povećanje, savršenstvo i vječnost, a da je sudbina dunjaluka smanjenje, prolaznost i nestanak.
Kao da je rečeno: ”Ako je za oba svijeta potrebno podnositi teškoće obrađivanja, sjetve, žetve i pročišćavanja plodova, onda je te muke i poteškoće važnije ulagati i podnositi na ono što se uvećava i što vječno traje nego ih ulagati na ono što se smanjuje i na kraju nestaje.”
Er-Razi dalje veli: ”Ahiret u ovom slučaju simbolizira ”odgođeno plaćanje”, a dunjaluk ”gotovinu”, a budući da gotovina kod ljudi nosi prevagu nad odgođenim plaćanjem ili kreditom, Uzvišeni Allah je jasno stavio do znanja da je ovo pitanje obrnuto u odnosu na stanje Ahireta i dunjaluka.
Jer, iako Ahiret simbolizira odgođeno plaćanje, on je potpuniji i vječan je, dok je dunjaluk, iako simbolizira gotovinu, prolazan i ništavan. To ukazuje da stanje Ahireta uopće ne odgovara stanju ovoga svijeta, i da na ovome svijetu nema ničega od stanja Ahireta osim samo imena, kao što se prenosi od Ibn Abbasa, r.a.”
Neki islamski učenjaci su, u osvrtu na Er-Razijev komentar ovog ajeta, dodali da je i po Šerijatu, a ne samo po ljudskim mjerilima, bolja gotovina od plaćanja na odgodu, ako su oboje jednake vrijednosti. Naprimjer, ako neko prodaje određenu robu i jave se dvojica mušterija koji nude isti iznos za robu, s tim što jedan plaća u gotovini, a drugi na odgođeno plaćanje ili na kredit. Naravno da će u tom slučaju vlasnik robe prodati robu onome ko nudi gotovinu, pod pretpostavkom da ostale stvari ostanu takve kakve jesu.
Ali, ako onaj ko kupuje na kredit dovoljno poveća cijenu, prodavac će radije prodati robu na kredit ili odgođeno plaćanje, dajući prednost znatno većem iznosu koji će dobiti nakon izvjesnog vremena, nad trenutačno manjim iznosom u gotovini.
Međutim, kada je riječ o dunjaluku i Ahiretu, većina ljudi daju prednost dunjaluku, kao prolaznoj i gotovini neznatne vrijednosti, nad Ahiretom, kao što se navodi u ajetma: ”Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite.” (El-Kijame, 20.-21.); ”Ali, vi više život na ovome svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je.” (El-A'la, 16.-17.)
Samo iskreni vjernici, oni koji su spoznali suštinu dunjaluka i Ahireta, daju prednost Ahiretu nad dunjalukom, jer je Ahiret mnogostruko bolja dobit, i količinski (kvantitativno), i sadržajno (kvalitativno) i vremenski.
