Kolaps cijena nafte poslao je udarne valove kroz financijska tržišta, ali geopolitički potres mogao bi stići još dalje, piše Jason Bordoff za Foreign Policy. U nastavku pročitajte sažetak njegove analize:
S obzirom da je usporavanje ekonomije od izbijanja koronavirusa prouzrokovalo prvi godišnji pad potražnje za naftom od globalne finansijske krize 2009. godine, cijene nafte već su pale za 20 posto u periodu prije prošlosedmičnog sastanka OPEC-a i nekoliko drugih zemalja proizvođača nafte, uključujući Rusiju. Kako je opseg pada potražnje postao jasan, Saudijska Arbija je na hitnom sastanku OPEC-a i nekih drugih proizvođača nafte, uključujući Rusiju, tražila smanjenje proizvodnje nafte. Rusija se usprotivila ideji smanjenja proizvodnje izražavajući bojazan da smanjenje proizvodnje neće utjecati na pad cijene nafte. Moglo se očekivati da će Rusija naknadno pristati na smanjenje proizvodnje, ali je Saudijska Arabija pred sastanak u petak navečer iznenadila sve javnom objavom da stupa u smanjenu proizvodnju nafte i to za period duži nego što se očekivalo. Nakon nekoliko sati besplodne rasprave, sastanak u Beču je završen bez dogoovra o količini proizvodnje i utjecaju na cijene nafte.
Sljedećeg dana Saudijska Arabija šokirala je objavom da smanjuje cijene svoje sirove nafte i povećava proizvodnju. U nedjelju su cijene nafte pale za polovinu od cijene u januaru.
Sve ovo je nagovještaj da je na pomolu mogući saudijsko-ruski „rat“ cijena nafte, a krah saudijsko-ruske saradnje u sektoru proizvodnje nafte imao bi teške posljedice.
Prvo, ovo je velika saudijska greška, ukoliko žele da vrate Ruse za pregovarački sto, jer je Rusija mnogo fleksibilnija od KSA u odnosu na smanjenje cijena. Dugotrajni pad cijena negativno će se odraziti na saudijski budžet, poljuljati povjerenje ulagača i dovesti do devalvacije rijala.
Drugo, krah sporazuma zemalja OPEC o proizvodnji nafte dugoročno je prijetnja za opstanak OPEC-a. U posljednjih nekoliko godina OPEC se nalazi pred nizom izazova, te se značajno smanjio ukupni udjel članica organizacije u ukupnoj proizvodnji nafte. Drugi glavni proizvođač nafte , Katar, prije nešto više od godinu dana napustio je organizaciju.
Saudijska Arabija smatra da je saradnja OPECa sa drugim proizvođačima, posebno sa Rusijom, ključna za uspjeh organizacije. Uz to povlačenej Rusije iz sporazuma o saradnji moglo bi uzrokovati poteškoće OPEC-u u efikasnom upravljanju cijenama nafte na svjetskom tržištu.
Treće, možda će u ovom saudijsko-ruskom sukobu najveći gubitnik biti američka proizvodnja naftnog škriljevca. Mnogi proizvođači škriljevca zaštitili su proizvodnju, ali ako trenutna američka referentna cijena nafte od oko 30 dolara po barelu ostane duže vrijeme, mnogi će bankrotirati. Ako cijene nafte ostanu kakve jesu trenutno, američka proizvodnja nafte u sljedećoj godini mogla bi opasti za više od miliona barela.
Četvrto, ovaj rat sa cijenama nafte otkriva da revolucija sa naftnim škriljevcem donosi Sjedinjenim Državama ne samo značajnu ekonomsku i geopolitičku snagu, već i nove ranjivosti. Dio ruske motivacije za podizanje cijena nafte bila je ne samo frustracija zbog toga što politika smanjenaj proizvodnje nije utjecala na povećanje američkog iskorištavanja naftnog čkriljca, već i navodno sve veći bijes ruskog predsjednika Vladimira Putina na američku vanjsku politiku, posebno zbog nedavne sankcije protiv projekta plinovoda Nord Stream 2. Uvjerenje ovog ključnog protivnika SAD-a da bi smanjenjem cijena nafte mogao nanijeti bol Sjedinjenim Državama otkriva koliko je škriljevac pokvario tradicionalne obrasce energetske geopolitike. Na isti način na koji je Kina zaprijetila da će se osvetiti američkim carinama nametanjem vlastitih carina na izvoz prirodnog plina i nafte u SAD-u, potez Moskve otkriva da američka „energetska dominacija“ ima svoje granice.
Peto, pad cijene nafte u eri popularnosti škriljevca znači da ćemo imati mnogo drugačije pobjednike i gubitnike nego u prošlosti. Područja SAD-a koja proizvode naftu bit će ekonomski pogođena mnogo: ne samo korporativna ulaganja i porodični prihodi, već i fiskalna baza lokalnih zajednica, koja utječe na obrazovanje, infrastrukturu i druge javne usluge.
S obzirom na utjecaj cijena benzina na džepove birača, Putinovi napori da povrijedi Sjedinjene Države kreiranjem cijena mogu pomoći američkom predsjedniku Donaldu Trumpu u izbornoj godini, ali je za sada teško vidjeti političke koristi od nižih cijena nafte za sadašnjeg predsjednika, s obzirom da taj kolaps cijena pokreće ekonomski pad. Za demokratske kandidate koji pozivaju da se ograniči proizvodnja i izvoz američke nafte, njihov stav može se pokazati manje popularnim kada padne američka ponuda, države koje proizvode naftu osjete štetu, a uvoz počne da raste.
Pokretanjem historijskog rata sa cijenama nafte, Rusija i Saudijska Arabija su sada uključene u igru s visokim ulogom, da bi se vdijelo ko će prvi popustiti. Sve dok jedan od njih to ne učini, tržište nafte će se rebalansirati uglavnom na štetu američkih proizvođača nafte. U međuvremenu, potrošači u SAD-u i drugim zemljama uživat će niže cijene nafte. Kakav će to imati uticaj na OPEC kao organizaciju tek treba utvrditi, ali njegova vjerodostojnost i efikasnost ostaju je na ispitu.
