Pod vladavinom vojne diktature na čelu sa Sisijem, Egipat bilježi negativne trendove na brojnim poljima. Arapski portal “Arabi21” objavio je niz podataka o negativnim socijalnim i ekonomskim trendovima u Egiptu za 2019. godinu.
Dok se broj sklopljenih brakova smanjuje, raste broj razvoda. Prema statističkim podacima egipatske državene agencije za statistiku, u 2019. godini broj razvoda se povećao na 2,2, na svakih hiljadu brakova, u odnosu na 2,1 na hiljadu u 2018. U isto vrijeme broj sklopljenih brakova do juna 2019. U odnosi na isti period prethodne smanjio se za 25,4%.
Službeni statistički podaci govore da je u 2019. godini 34% udatih žena bilo izloženo nasilju od strane muževa, dok je 7% bilo izloženo nekom obliku fizičkog ili seksualnog nasilja u javnom saobraćaju, a 10% na ulici.
Nacionalno vijeće za prava djeteta u Egptu objavilo je da se nasilje nad djecom u školi i porodici povećalo za 93%. Hani Hilal, predsjednik Saveza sa prava djeteta, izjavio je da je 2019. bila najgora godina u Egiptu kada je u pitanju seksualno zlostavljanje djece.
Sisijev Egipat: siromaštvo, ovisnost, razbojništva…
Egipatski Fond za borbu protiv ovisnosti objavio je da je postotak ovisnika u Egiptu veći od svjetskog prosjeka, te da iznosi 9%, dok je svjetski prosjek 4%.
Zastrašujući je broj krađa, razbojništava i korištenja oružja, što je rezultiralo povećanim brojem ubistava i silovanja.
Dok konstantno raste broj nezaposlenih. Prema podacima Svjetske banke broj siromašnih u aprilu 2019. godine iznosio je 60% od ukupnog broja stanovnika.
Arapski institut za podršku civilnom društvu i pravima čovjeka dopkumentirao je 101 slučaj samoubistva u mjesecima: mart, april i maj.
Budućnost društva čiji su temelji porušeni
Egipatska sociologinja Muna Ibrahim smatra da su „ambicije egipatske omladine veće od društvenih i porodičnih mogućnosti. Teško socijajalno stanje u kojem se nalaze stvara ogroman psihički pritisak koji stvara negativne emocije, što kod nekih rezultira psihičkiom nestabilnošću i okretanjem nasilju.
Razočarenje, očaj i beznađe, uz povećanje životnih pritisaka primoravaju roditelje da se posvete grčevitoj borbi za preživljavanje, usljed čega dolazi do zapostavljanja uloge roditelja, te djeca postaju socijalno zapuštena i nestabilna.
Ako imamo nestabilne supruge i majke, ako imamo izgubljenu omladinu, ako je svi oni u samoubistvu vide rječenje svojih društvenih patnji i socijalne nepravde kojoj su izloženi, ako su dječija tijela nezaštićena – kuda ide ovo društvo!? Kako možemo očekivati bolju budućnost za društvo čiji su temelji potpuno porušeni!?“
