Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Iako je o kur'anskom kazivanju o Jusufu, alejhis-selam, i njegovoj zlobnoj braći, napisano mnoštvo komentara, čak i knjiga, u kojima su obrađeni svi aspekti ovog kazivanja sa brojnim porukama i poukama, svaki put kada učim suru Jusuf, ovo kazivanje iznova pobuđuje moju pažnju i tjera me na razmišljanje.
Zašto su Jusufova braća pokušala da se riješe svog brata još dok je bio dijete? Zašto su mu zavidjeli a oni su bili sinovi časnog Allahovog poslanika, Ja'kuba, alejhis-selam, unuci časnog Allahovog poslanika, Ishaka, alejhis-selam, i praunuci časnog Allahovog poslanika, Ibrahima, alejhis-selam? I zašto mu je njegov otac Jakub, alejhis-selam, rekao: ”Ne pričaj svoj san braći, da ti ne bi naškodili”?
Ova i mnoga druga pitanja roje se u glavi svaki put prilikom učenja sure Jusuf, ali ne pronalazim na njih racionalan odgovor. Jer, kako je moguće i zamisliti da se braća udruže da bi se riješili svog malenog brata bez ikakvog razloga. Štaviše, oni su se sastali i napravili plan kako to učiniti. Oni jesu bili jaka skupina (‘usbetun), kako su rekli sami za sebe, ali su oni predstavljali skupinu zla a ne skupinu dobra, u tim teškim trenucima. Koji je to razlog naveo braću da planiraju i učine takav zločin prema svom rođenom bratu, i to dok je još bio dječak?
Naravno, postojao je samo jedan razlog za njihov gnusni čin, a to je zavidnost. Ali, šta je to posjedovao dječak Jusuf i šta je nosio u svom srcu, da bi mu braća toliko zavidjela na tome?
Naime, Jusuf, alejhis-selam, bio je poseban u mnogim aspektima. Bio je izuzetne ljepote, velikog uma, uzvišenih ambicija i uzvišenog statusa. Imao je izvanrednu sposobnost tumačenja snova, kao i neku vrstu ključnih uvida u budućnost i sposobnost predviđanja.
Zbog toga ga je njegov mudri otac, Jakub, alejhis-selam, obavijestio o tajnama koje zna, pa mu je rekao: ”I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. – Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je.” (Jusuf, 6.)
A to znači da čovjek koji se odlikuje određenim svojstvima i vrlinama ne može tako lahko živjeti sa onima koji nemaju takve kvalitete. Oni takvog čovjeka vide kao prijetnju svom statusu i budućnosti, jer oni smatraju da mogu uspjeti samo ako on nije tu, a da su osuđeni na neuspjeh ako je takav čovjek među njima. Zato je jedino rješenje da ga eliminiraju, jer nije ispravno da bude među njima.
Postoji mnogo načina da se to postigne, poput uvreda, klevetanja, izmišljanja laži i potvora da bi se takav čovjek kompromitirao u javnosti. Ako te metode uspiju, stvar je riješena, ali ako ne uspiju, oni ne odustaju, već smišljaju nove načine i spletke. A razlog je njegova odlikovanost i izvrsnost, ništa drugo. Zato su Jusufova braća horski rekli: “Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.” (Jusuf, 8.)
Dakle, Jusufova brća su planirali da ga se otarase, kao što su mnogi ljudi u različitim vremenima i na različitim mjestima planirali, i kao što mnogi u našem vremenu planiraju, da se otarase uglednih ljudi.
Koliko je samo muslimanskih mislilaca tiho ubijeno? Koliko je istinskih islamskih učenjaka i reformatora nestalo iz očiju javnosti zbog zavisti i mržnje? Koliko je iskrenih i sposobnih daija i vaiza ”ubijeno”, i smišljeno gurnuto u stranu, zbog zavidnosti i zlobe onih koji su željni slave i popularnosti po svaku cijenu, makar i preko vjere. Koliko je istinskih ljudskih veličina i korisnih ljudi za narod i državu zatvoreno ili protjerano iz svoje domovine zbog zavidnosti?
A zašto su se Jusufova braća riješila Jusufa, alejhis-selam? Odgovor se nalazi u ajetu iz sure Jusuf: ”Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vaš će se vama okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti” (Jusuf, 9.)
Ubistvo ili progon samo je sredstvo, a ne cilj. Cilj je da se ”očisti” prostor za njih u očima oca, da Jusufa više nema u njihovom životu, što znači da nema mjesta za izuzetnog i izvrsnog u društvu, ni u narodu, ni u džematu, ni u stranci, ni u državi.
Nakon što se riješe iznimno odlikovanih, sposobnih i poštenih (učenjaka, političara, mislilaca, novinara itd.), zavidnici i zlobnici će se, kako tvrde, popraviti i biti dobri. Što znači da su potpuno svjesni svoje zavidnosti, moralne pokvarenosti, niskosti, bjedastoće i zlodjela, ali to moraju učiniti, jer je njihov glavni problem na putu ka vlasti, ugledu i dunjalučkom bogatstvu i benefitima, postojanje izvrsnih i moralnih ljudi. Zato oni i tajno i javno rade protiv njih, i spremni su sklopiti pakt sa šejtanom i sa najvećim neprijateljima islama i muslimana, samo da bi ostvarili svoje bolesne ambicije.
Ova lekcija je teška i opasna, ali prisutna je u svakom vremenu i na svakom mjestu. Uvijek postoji Jusuf i njegova braća, uvijek postoje oni koji se pojavljuju sa snagom svoje ličnosti i ideje, i oni koji pokušavaju sakriti vrline i talenat drugih ljudi. Postoje oni čije talente, vrline, sposobnosti i trud vidi većina ljudi, ali i oni koji narodu pokušavaju reći: ”Mi uopće ne vidimo ono što vi vidite niti čujemo ono što vi čujete, i vi niste u pravu, jer vi ne znate o njima ono što mi znamo.”
To je zavidnost prema izuzetnima, strah od onih koji pozivaju u istinsku reformu, koji donose korisne novine, koji donose dobro društvu u kojem žive, i neopravdani oprez prema onima koji se izdvajaju svojom kreativnošću, a sve zbog želje da se očuva vlastiti status, makar bilo i gore.
