Piše: Aida Zoronjić
Sestro muslimanko! Ponosna Bošnjakinjo!
Ti, koja znaš ko si i zbog čega si stvorena;
Ti, koja si majka, sestra, kćerka, supruga;
Ti, koja si razumna, mudra I dostojanstvena…
Draga sestro, ako si se pronašla u bar jednoj od navedenih kategorija, onda si baš ti ta koje se ovo tiče.
Crna Gora je mjesto koje se nalazi na raskršću svih dešavanja u regionu. To je naša zemlja u kojoj se osjećamo kao strankinje. Njene široke ulice su za nas uske. Njene mogućnosti su naša ograničenja. Njena prostranstva su nama zabranjena. Ukratko, država koju mi držimo na dlanu, a ona nas u šaci. Biti muslimanka u Crnoj Gori doista nije lahko. Za današnje stanje muslimanskog ummeta u Crnoj Gori smo, umnogome, odgovorni mi-muslimani i muslimanke. Ali, ako je određeno da budemo rođene baš ovdje, onda ćemo ovdje i ostati i boriti se za naša prava.
Analizirajući stanje muslimanki u Crnoj Gori, dolazimo do saznanja da su naše sestre u veoma lošem položaju. Počevši od djetinjstva pa sve do kasnijih, zrelih godina.
Poznato je da današnje djevojčice odrastaju u nezdravom okruženju propraćenim lošim odgojem. Naše sestre i kćerke odgaja televizija i raznorazni časopisi. Sve one teže da, kada odrastu, budu poput poznatih holivudskih zvijezda. A naši roditelji, iz neznanja a i želje da se prilagode sistemu, udovoljavaju svojim princezama ispunjavajući im prohtjeve i hirove. Sve to doprinosi tome da one povjeruju da su bajke (koje su im bezbroj puta čitane pred spavanje) istinite. Da, bajke! Umjesto El-Fatihe naše djevojčice uče o prinčevima koji će im, kad-tad, doći na bijelom konju! U ovom najranijem periodu života, koje je temelj ljudske ličnosti, svakodnevnica naših djevojčica se ne razlikuje od onih sa zapada. Kasnije, veliki dio njihovog vaspitanja i obrazovanja preuzima škola. Škole koje pohađaju muslimanke samo dorađuju zablude započete u ranom djetinjstvu. Ako su, kojim slučajem, odgajane islamski, sve to će im škola pretvoriti u zaborav. Ako je, pak, islamski odgoj jači i bolji, škola će učiniti da se stide toga! Naučiće naše djevojčice da nije dobro biti različit, da je religija staromodna, nešto što pripada samo našim djedovima i nanama. Reći će im da ne vjeruju u ono sto “ne vide” i ostala ubjeđenja učitelja ateista. Vremenom, naše djevojčice se počinju asimilovati sa društvom i okolinom, i vjerovaće da biti vjernica nije “cool”.
I tako, nestabilnim koracima i labilne ličnosti, naše sestre i kćerke zakorače u svijet odraslih, zrelih djevojaka. Na toj velikoj i bitnoj raskrsnici u životu one biraju svoj životni put. Neke od njih nastave da se lome između lažnog sjaja i istinskog nura. One, ili zagaze duboko u dunjalučko blato, ili zablistaju u nemirnom i burnom moru, poput svetionika. Svetionika koji se nikada ne gasi i koje je smjernica onima koje nekad prepoznaju istinu. To su one rijetke, koje nailaze na mnoge probleme i prepreke, počev od obrazovanja, fakulteta, a kasnije u zapošljavanju i društvenom djelovanju. Muslimanke koje nose mahramu i pristojno se oblače u skladu sa svojom vjerom, susreću se sa brojnim poteškoćama. Ako su studentkinje, prividno imaju prava kao i svi drugi, ali netrpeljivost se može osjetiti. Ona važi za čudaka koji živi u svom svijetu i biva primorana da se bori protiv svih predrasuda koje društvo ima o pomenutim djevojkama. Gdje god se pojavi , svi pogledi su uprti u nju, neki praćeni i sa podsmjehom. Ali, ona koja u ime Gospodara ponosno nosi hidzab, ostane dostojanstvena i snažna.
Kasnije ako poželi da se zaposli (naročito u javnim institucijama), žena muslimanka biva obeshrabrena. Mnoge od njih nikad i ne pokušaju. Nego, činjenica je da je zapošljavanje pokrivenih djevojaka i žena još uvijek tabu tema.
A sada, da se osvrnem i na porodični život. Kada žena muslimanka stupi u brak i odluči da osnuje svoju porodicu, tada dolazi do ugrožavanja njenih prava, naročito u trudnoći. Ginekološke preglede obavlja ginekolog, muškarac, a nekada i više njih, što je u suprotnisti sa vjerskim propisima i omalovažavanje njene čednosti. Ona je, jednostavno, primorana na takav čin i zbog toga se osjeća nepoštovanom i nezaštićenom. I tako protekne njena čitava trudnoća. Nakon toga dolazi do izražaja njena primarna uloga, majčinstvo. Ona se maksimalno trudi da odgaja svoju djecu učeći ih islamskim i ljudskim vrijednostima, i štiteći ih loših uticaja društva. Ona se boji da će prava njenog djeteta, poput njenih, biti ugrožena. I tako, boreći se da njena djeca izgrade svoju ličnost, sačuvaju svoju vjeru i kulturu, žena muslimanka iznjedri generacije muslimana i muslimanki, spremajući njihova leđa da nose velike terete.
I još jednom, doista nije lahko biti muslimanka u Crnoj Gori, gdje ako nisi poltron onda si uljez. Ali, drage moje sestre u Islamu, ja znam da i vi kao i ja, nećete dozvoliti da nas pretvaraju u robinje sistema! Jer, mi smo robinje samo Allahu Uzvišenom. Mi smo muslimanke, Allahu pokorne, obrazovane, slobodne, izgrađene ličnosti, poslušne svojim roditeljima i muževima (vjernicima). Mi smo pokretačka snaga ummeta. Mi smo ponos naše djece. Zato, sestro, uključi se u društvene tokove. Uključi se u život. Ne ograničavaj svoju bezgraničnu ulogu koju ti je Allah podario. Ne zaboravi, ti si namjesnica na ovom svijetu i ti si ta koja mora uspostaviti red. Ti, ne neko drugi. Čitaj, saznaj, raspitaj se, priključi se raznim Islamskim, društvenim organizacijama, ili pak, organizuj se, okupi svoje sestre i osnujte neka svoja udruženja. Samo djelujte! Djelujte! Prošlo je vrijeme pritisaka, straha, zaborava, tlačenja i ugrožavanja. Ugledaj se na naše majke (vjernice), žene Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Jer, ti si slika Islama. Ti si ideja Islama. Ti si sloboda Islama. Pa tako i živi…
