Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jesi li ikada osjetio otuđenost između sebe i Allaha, tako da ti je izvršavanje propisanih ibadeta postalo opterećenje i da ne osjećaš slast i zadovoljstvo u ibadetu?
Da li si možda počeo da se žališ na tvrdoću srca, kao što si nekada slušao kako se neko od vjernika žali na isto stanje, govoreći: ”Ne osjećam nikakvu slast u ibadetu”; ”Osjećam da mi je vjerovanje (iman) potpuno oslabilo”; ”Učenje Ku'rana ne ostavlja traga na mene”; ”Lahko upadam u grijeh”, itd.
Ako si iskusio nešto od ovoga, znaj da je razlog tome ono što se zove fenomen ravnodušnosti ili bezvoljnosti (futûr), ili slabost vjerovanja (imana), što je raširena bolest od koje – makar samo s vremena na vrijeme – pati svaki vjernik.
Jer, jedna od temeljnih tačaka islamske akide je da se vjerovanje (iman) povećava pokornošću Allahu, a smanjuje griješenjem. Kur'an i Sunnet su puni dokaza o ovom fenomenu, kao i pisana djela islamskih učenjaka.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da se vjerovanje (iman) troši (haba) u srcu vjernika i da ga treba obnoviti, kao što se navodi u hadisu: “Zaista se iman troši (haba) u vašim srcima kao što se troši odjeća, pa molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.” (El-Hakim i Et-Taberani)
Iman u našim srcima se povećava i smanjuje u skladu sa uzrocima povećavanja i slabljenja vjerovanja, na šta ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Ne postoji srce a da nema oblak poput oblaka koji zaklanja mjesečev sjaj. Mjesec sija, a onda ga prekrije oblak i nastane tama, a kada oblak nestane, Mjesec opet zasja.” (Et-Taberani i Ebu Nu'ajm el-Asbahani)
Dakle, kao što mjesečev sjaj ponekad prekrije oblak, pa kada se ovaj oblak rasprši, mjesečev sjaj se vrati, obasjavajući nebo, isto tako, srce vjernika, ako ga, dok ide Pravim putem, zadesi slabost, ako doživi određene padove i upadne u grijehe, njegovo svjetlo bude prekriveno, on ostaje u tami i osjeća otuđenost. Međutim, ako nastoji da poveća svoju vjerovanje i zatraži pomoć od Allaha, ta tmina će se raspršiti i svjetlost srca će se vratiti.
Bezvoljnost (futûr) i slabljenje imana ogleda se u sljedećem:
– tvrdoća srca
– tjeskoba u grudima i otuđenost od ljudi
– otuđenost između njega i Allaha
– ne obraćanje pažnje na pokuđene i sumnjive stvari
– nedostatak ljubomore prema Allahovim granicama (tj.prema kršenju Allahovih granica)
– slabost bratske veze
Što se tiče liječenja ove bolesti, najefikasniji načini i metode za njeno liječenje su sljedeći:
Kontinuirani samoobračun
Stalno praćenje imanskog stanja u srcu i vršenje samoobračuna čini vjernika svjesnim njegovog imanskog stanja i odnosa prema Allahu, i tjera ga da ispravi stvari prije nego što njihova opasnost postane ozbiljna. Liječenje ove bolesti na početku je mnogo lakše nego liječenje na kraju, a spriječiti je uvijek bolje nego liječiti, na šta aludira i ajet: ”O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18.)
Učenje Kur'ana s razmišljanjem
Bezvoljnost (futûr) i slabljenje imana je bolest srca, a Allah je objavio Kur'an kao lijek za bolesti srca i tijela, objavivši: ”Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima.” (El-Isra, 82.)
Izliječenje dolazi uz razmišljanje o kur'anskim značenjima i ispravno razumijevanje kur'anskih poruka, shodno ajetu: ”Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ponekad klanjao cijelu noć učeči i ponavljajući samo jedan ajet: ”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.”
(El-Maide, 118.)
Prenosi se da je Seid ibn Džubejr dugo ponavljao ajet: ”I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći” (El-Bekare, 48.), udubljujući se u njegovo razumijevanje i značenja.
Hazreti Osman, radijallahu anhu, govorio je: ”Allaha mi, da su nam srca čista, nikada se ne bi zasitila Allahovog govora (Kur'ana).”
Zikr i stalno veličanje Allaha
Stalni zikr i veličanje Allaha je najbolje sredstvo za čišćenje srca od hrđe i naslaga grijeha, i efikasan lijek za bolesti srca. Zikr je duša dobrih djela i on rezultira potpunim uspjehom, kao što se navodi u ajetu: ”I neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.) Zikr je Allahova oporuka vjernicima, shodno Allahovim riječima: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)
Zikrom se stječe Allahovo zadovoljstvo, njime se odagnava šejtan, otklanja briga i tuga, te povećava opskrba i razboritost. Zikrom se srca smiruju i grudi rasporstranjuju, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-R'ad, 28.)
Ostavljanje zikra uzrokuje tvrdoću srca, a kako i ne bi kad njegovo ostavljanje znači zaborav na Allaha, a ko Allaha zaboravi, i Allah će njega zaboraviti.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Postoji tvrdoća u srcu koja se može ukloniti samo zikrom i veličanjem Allaha.”
Onaj ko mnogo čini zikr, on posjeduje živo i čisto srce, a živo i čisto srce je najbolja opksrba vjernika.
Skrušeno upućivanje dove Allahu
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60.) Najbliža vrata kroz koja vjernik ulazi u okrilje Allahove milosti i dobrote jeste skrušenost i poniznost pred Allahovom veličinom i svemoći, stoga je vjernik, kako je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbliži Allahu dok je na sedždi.
Ne postoji stanje koje pruža više nade za uslišavanje dove od toga da vjernik spusti svoje čelo na zemlju u pokornosti Svemogućem Allahu, a zatim ponizno i skrušeno, iz dubine svoga srca, uputi dovu Allahu, priznajući svoju slabost i nemoć, moleći Milostivog Allaha da mu usliša dovu, da mu oprosti grijehe i učvrsti na Pravom putu, da ga učini neovisnim od svih stvorenja, da mu podari iz Svoga obilja, i da ga ne prepušta samom sebi ni treptaj oka.
Pa, zar misliš da će ovakvu iskrenu dovu Allah odbiti? Ne, Allaha mi! Milostivi Allah nikada neće odbiti takvu dovu i vratiti prazne ruke Svoga roba, već će mu, prije ili kasnije, uslišati dovu i dati mnogo više i bolje od onoga što je tražio.
Milostivi Allahu, molimo Te svim Tvojim lijepim imenima i svojstvima savršenstva da obnoviš vjerovanje (iman) u našim srcima!
Milostivi Allahu, omili nam vjerovanje i ukrasi njime naša srca, a nevjerstvo, nemoral i nepokronost Tebi, učini nam omraženim, i učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri! Amin!
