Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U ovom tekstu bit će riječi o osobini koja ne zna za pokornost tiraniji, o osobini koja se hrani iskrenom vjerom u Allaha i zbog koje danas Gaza prkosi silama zla i mraka, dok drugi šute, a ta osobina zove se hrabrost.
Naime, u mnogim društvima, hrabrost se često veže uz muškost, uz mišičavo muško tijelo, dubok glas i snažnu vanjštinu. Međutim, istina je da hrabrost nije osobina rezervirana samo za muškarce. Koliko samo ima korpulentnih i snažnih muškaraca, čija pojava izaziva strah kod onih koji ih ne poznaju, a njihova srcu su poput srca ptice u kavezu.
A s druge strane, koliko ima žena čija nježnost, ljepota i smirenost kriju lavlje srce, koje ne posustaje pred iskušenjem i koje na svojim plećima nosi brige ummeta.
Kur'an nam govori o Allahovom poslaniku Musau, alejhis-selam, koji je, Allahovom voljom, izbavio Benu Israelćane, tada najslabiji narod, i uništio najmoćnijeg tadašnjeg vladara, faraona.
Odakle je zapravo Musa, alejhis-selam, crpio svoju hrabrost i odlučnost, i kakva bi bila njegova sudbina da njegova majka nije imala iskrenu vjeru i odvažnost koju je Allah pohvalio u Kur'anu?
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I Mi nadahnusmo Musaovu majku: ‘Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.'” (El-Kasas, 7)
Zamislite tu scenu! Majka drži svog tek rođenog sinčića, i nad nabujalom rijekom odlučuje da ga, po naredbi Uzvišenog Allaha, pusti. Taj čin nije bio čin očaja, već čin dubokog ubjeđenja i iskrenog vjerovanja. To nije čin slabosti, već čin potpune predanosti Allahu.
Stoga kažemo da Musa, alejhis-selam, nije slučajno bio taj koji je stao pred faraona i njegov zulum. Njegov karakter, hrabrost i neustrašivo srce, oblikovano je i odgajano u krilu žene koja nije znala za strah, čije srce je bilo veće od rijeke Nil. Musa, alejhis-selam, iza sebe je imao majku koja je bila neopisivo hrabra i odvažna. On je odrastao u njenom krilu i stasao u junaka koji se suprotstavio faraonu, najvećem silniku toga doba.
Danas žene Gaze ponavljaju tu historiju. Kada padaju cionističke bombe, majka Gaze pokriva tijelom svoje dijete. A kada joj cionisti u jednom trenutku ubiju devetero djece, devet plodova njenog srca, ona ne kuka i ne proklinje sudbinu, već uz poklič: ”Hasbunallahu ve ni'mel-vekil!” – ”Dovoljan nam je Allah, i divan je On zaštitnik!”, ponosno, prkosno i hrabro nastavlja svoju borbu protiv cionističkog okupatora. Kad nestane hrane, zadnji zalogaj daje svome sinu da ode na položaj.
To nije obična žena. To je neustrašivi mudžahid. To je stijena. To je ummet u jednoj ličnosti, u ličnosti žene muslimanke iz Gaze. To je snaga koja oživljava ummet i neustrašivost koja ne traži dozvolu da ustane protiv zuluma i nasilja.
A nasuprot neustrašivih muslimanki Gaze, pogledajmo ”muškarce” muslimane, one koji se nazivaju vođama muslimanskih država i vođama ummeta? One što se kite titulama “čuvari harema”, “emiri”, “kraljevi”? One koji imaju milionske vojske, zalihe oružja, rafinerije, satelite, ali nemaju ni toliko hrabrosti da cionističkom okupatoru i zločincu kažu: ”Stani!”
I dok majka u Gazi pokopava svojih devetero djece, arapsko-muslimanski vladari se utrkuju ko će prvi potpisati dogovor sa cionističkim entitetom i izraziti svoju neutralnost prema cionističkoj agresiji i genocidu nad muslimanima Gaze.
I dok žena nemuslimanka, bivša ministrica u španjolskoj vladi, Irene Montero, otvoreno poručuje svijetu: ”Izrael i SAD su najveća prijetnja svijetu. Ovo što Izrael radi Palestini nije rat, ovo je genocid. Sramotno je ćutati pred ovim zlom!”, usta arapsko-muslimanskih vladara ne progovaraju ni riječi o cionističkim zločinima nad njihovom braćom i sestrama u Gazi, a ruke su im krvave do lakata od saradnje sa cionističkim okupatorom.
Oni – jer su džahili i kukavice – ne znaju da će ih njihova šutnja sahraniti i da kukavičluk vodi u sramotu i izdaju, dok će hrabrost muslimana i muslimanki Gaze živjeti kroz stoljeća.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neka niko od vas ne ponižava samog sebe!”’ Ljudi su upitali: ”Allahov Poslaniče, kako neko od nas može ponižavati sâm sebe?” On je odgovorio: ”Kada vidi situaciju u kojoj mu je Allah naredio da govori, a on ništa ne kaže. Allah će mu reći na Sudnjem danu: ‘Šta te je spriječilo da kažeš to i to?’ On će odgovoriti: ‘Strah od ljudi.’ A Allah će reći: ‘Zaista, Ja imam veće pravo da Me se bojiš!”’ (Ibn Madže)
Iskreni vjernik se ne boji smrti, već se boji živjeti poniženo. Jer život bez časti i dostojanstva je teži od smrti. Bogobojazan vjernik ne glumi iskrenost, niti snagu imana i hrabrost pred kamerama, na društvenim mrežama, već hrabro stoji pred zulumom, svojom riječju, svojim stavom i svojim djelom.
Mustafa el-Rifa'i, govorio je: ”Kad narod umre od kukavičluka, zločinac vlada bez straha, a izdaja se prodaje pod imenom politika.”
Onaj ko nije spreman umrijeti za nešto, on nije sposoban živjeti ni za šta.
Pripovijeda se da je jedan mladi kralj upitan: ”Kako si ostvario sve ovo što imaš?” Odgovorio je: ”Oslobodio sam se jedne stvari, pa sam dobio sve. Oslobodio sam se straha, pa mi je dato ono što su drugi izgubili.”
A kad su mu rekli: ”I ti ćeš umrijeti!”, odgovorio je: “Neću umrijeti kao kukavica kako bi smrt to voljela, već ću umrijeti kao hrabar čovjek koji se ne boji smrti, i time ću pobijediti i samu smrt.”
Da! Smrt se ne može izbjeći, ali se može pobijediti! Ne umiranjem, nego načinom kako umireš.
Zato, kažemo: Ne spavale oči kukavičke, i neka nemaju mira ni rahatluka oni koji šute i mirno posmatraju dok cionistički zločinci ubijaju život u Gazi!
A neka Uzvišeni Allah spusti smirenost na srca hrabrih muslimana i muslimanki Gaze, i neka šehidima Gaze podari najveće stepene u Džennetu!
Svemoćni Allahu, učini nas od onih koji se ne boje nikoga osim Tebe!
