Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U svojoj knjizi Vefejatul-e'ajân (II/403), Ibn Hallikan spominje predaju u kojoj se navodi da je emevijski halifa Hišam ibn Abdul-Melik pisao poznatom učenjaku iz generacije tabi'ina, Sulejmanu ibn Mihranu el-‘Amešu: ”Napiši mi vrline i zasluge Osmana ibn Affana i nedostatke Alije ibn Ebi Taliba”, pa mu je El-‘Ameš napisao: ”Da je Osman, radijallahu anhu, posjedovao vrline svih ljudi na Zemlji, to tebi neće ništa koristiti, a da je Alija, radijallahu anhu, posjedovao mahane svih ljudi na Zemlji, to tebi neće ništa nauditi. Ti se brini o sebi i čuvaj se da tvoja preokupacija ne budu greške, padovi i mahane drugih ljudi, jer ti za njih nećeš odgovarati. Dobra djela drugih ljudi koristit će njima lično, a ne tebi, pa se posveti ispravljanju svojih mahana, kajanjem od svojih loših djela i uvećavanjem svojih dobrih djela, jer ćeš ih naći u svojoj knjizi na Sudnjem danu. I znaj da je znak čovjekove propasti njegova zaokupljenost grijesima i mahanama drugih ljudi.”