Priredio: Abudsamed Nasuf Bušatlić
Mnoštvo je kur'anskih ajeta u kojima se naglašava da je većina ljudi u zabludi, a da je malo iskrenih i zahvalnih Allahovih robova. Tako u Kur'anu dolazi: ”A malo je zahvalnih među robovima Mojim.” (Saba, 13.) Zatim: “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.” (El-En'am, 116.) Zatim: ”A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103.)
Upotreba u Kur'anu imenice ”manjina” uz vjerovanje, pokornost Allahu i zahvalnost, a imenice ”većina” uz zabludjelost i ljudski nemar prema Stvoritelju svih svjetova, predstavlja jasno upozorenje da, bez imalo sumnje, valovi nemara i danas zapljuskuju živote ogromnog broja ljudi i prijete da ih potope i unište, dok iskreni vjernici, i pored svoje malobrojnosti, pokušavaju da se uhvate za ono u šta vjeruju da će ih spasiti na Dan najvećeg straha i užasa. S tim što vjetrovi smutnje (fitne) i povremena zauzetost i preokupiranost dunjalučkim poslovima, čine da put do ostvarenja tog cilja bude popločan i ispunjen raznim poteškoćama i nedaćama koje im usporovaju hod do uzvišenog cilja.
Međutim, postoji način da se izbjegnu te poteškoće i olakšaju nedaće, a to je da vjernici sami istražuju i otkrivaju u kojoj mjeri se kreću ispravnim smjerom na svom putu ka Allahu.
Evo nekoliko znakova koji će nam ukazati na valjanost naše orijentacije na ovom putu.
Ako čovjek žuri da se pokaje nakon činjenja i najmanjeg grijeha, ako u svom srcu osjeća istinsko kajanje zbog upadanja u grijeh, ako mnogo čini istigfar i traži oprost za učinjeni grijeh, i ne samo to, već ako ulaže maksimalni napor da se ne približava onome što će ga duhovno i moralno oslabiti i što će olakšati šejtanu njegov posao zabluđivanja i odvođenja na stranputicu, te ako mu se srce stegne pri spomenu grijeha koje je počinio, ukoliko bi takvog insana zatekla smrt, on se, ako Bog da, može nadati sretnom završetku dunjalučkog života.
Ali ako je čovjek ravnodušan prema grijehu, ako se poveća njegovo griješenje do te mjere da mu grijeh bude blizak i drag, ako se njegova pokornost i izvršavanje ibadeta pretvore u običaj i ako budu lišeni iskrenosti i bogobojaznosti, onda je to dokaz da je njegovo srce prekrila koprena zbog mnoštva grijeha i da, ako bi mu smrt došla u takvom stanju, teško se može nadati sretnom završetku dunjalučkog života i sretnom ishodu na Ahiretu.
Stoga je na nama da se što prije osvijestimo i probudimo iz nemara, jer smrt dolazi iznenada i ona je samo jedan tren koji će našu sadašnjost pretvorti u prošlost i koji će našoj budućnosti oduzeti bilo kakvu priliku da se vratimo i popravimo ono što smo pokvarili.
I dobro obratimo pažnju na naša djela i razmislimo da li ćemo u njima prepoznati znakove uspjeha ili neuspjeha na našem putu ka Allahu, onoga trenutka kada nas iznenadi čas rastanka.
