Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dok je muškarac šetao pijacom, pored njega je prošla žena noseći staru zemljanu posudu na glavi.
Čovjek je upitao: ”Šta prodaješ, ženo?”
Odgovorila je: ”Prodajem maslo.”
Zatim je tražio da pregleda robu i da je vidi svojim očima.
Dok je ona spuštala posudu, jedan komad masla je pao na njegovu odjeću. Čovjek se naljutio i počeo je prijetiti ženi, tražeći da mu plati cijenu njegove odjeće koju je upropastila maslom.
Jadna žena mu se izvinjavala, ali bezuspješno.
A kada ga je upitala koliko košta njegova odjeća, rekao je: ”Hiljadu dirhema.”
Žena mu je rekla: ”Odakle meni hiljadu dirhema, gospodine, smiluj se na mene i nemoj me sramotiti?!”
Dok je on prijetio i ponižavao ženu, prišao je mladić dostojanstvenog držanja i pitao ženu o njenoj situaciji, a kada mu je ona objasnila o čemu se radi, on se okrenuo prema čovjeku i rekao mu: ”Ja ću platiti cijenu tvoje odjeće.”
Zatim je izbrojao hiljadu dirhema i dao mu ih. Ovaj je uzeo novac i želio je da ode, ali ga je mladić zaustavio i upitao: ”Jesi li dobio novac koji si tražio za svoju odjeću?”
Čovjek: ”Da.”
Mladić: ”Onda mi daj odjeću.”
Čovjek: ”Zašto?”
Mladić: ”Dao sam ti novca koliko si tražio, pa mi daj moju odjeću.”
Čovjek: ”Zar da hodam go!?”
Mladić: ”To nije moj problem.”
Čovjek: ”A ako ti ne dam odjeću?”
Mladić: ”Onda mi plati onoliko koliko odjeća vrijedi.”
Čovjek: ”Misliš hiljadu dirhama?”
Mladić: ”Ne, već cijenu koju sam ja odredio za odjeću koju sam kupio od tebe.”
Čovjek: ”Ali ti si mi maloprije platio hiljadu dirhama.”
Mladić: ”Sada želim dvije hiljade dirhama za odjeću.”
Čovjek: ”Ali to je previše.”
Mladić: ”Daj mi onda moju odjeću.”
Čovjek: ”Zar me želiš osramotiti?”
Mladić: ”Kao što si ti želio osramotiti ovu sirotu ženu.”
Čovjek: ”Ovo je zulum i nepravda.”
Mladić: ”Sad pričaš o nepravdi?! Ono što si maloprije uradio nije obična nepravda, već vrhunac nepravde i zuluma.”
Čovjek se postidio svog postupka i isplatio je novac mladiću kako je tražio.
Mladić je odmah javno obznanio da taj novac poklanja ženi koja je prodavala maslo.
Zulumćar ne shvata težinu zuluma i tlačenja sve dok i sâm ne doživi sudbinu potlačenog, i zaboravlja da zulum ne može proći nekažnjeno, ni na ovom ni na budućem svijetu.
Imam Ibnul-Dževzi, rekao je: ”Koliko puta su oči udovice plakale, a jetra siročeta sagorjela zbog užitaka zulumćara? Čudno je da tirani i zulumćari zaboravljaju kako su završili i nestali njihovi prethodnici, iako nisu postigli ni desetinu onoga što je onima prije njih dato. Zar nisu vidjeli njihovu sudbinu:”I sve smo prema grijesima njihovim kaznili.” (El-Ankebut, 40.)
Zar nisu čuli poziv upozorenja, i zar oni prije njih nisu napustili dunjalučke užitke kajući se, kao što se navodi u ajetima: ”I koliko ostaviše bašča i izvora, i njiva zasijanih i dvorova divnih, i zadovoljstava koja su u radosti provodili! – tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili – ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.” (Ed-Duhan, 25-29.)
