Allahova ”roba” je skupocjena, Allahova ”roba” je – Džennet

0

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Živimo u vremenu smutnji i iskušenja koja nas sa svih strana stežu poput teških gvozdenih obruča, tako da danas, zbog tih iskušenja, iz usta mnogih muslimana i muslimanki često čujemo kako je život postao nepodnošljiv, kako se više ne može saburati, kako je ponestalo snage, volje i želje da se bori za uzvišene ciljeve, kako više odricanje i žrtva nemaju smisla, jer, ono što vjernici, dobri i pošteni ljudi rade i grade danima, neprijatelji istine sruše u jednom trenu. Stječe se dojam da preovladava mišljenje kako je zlo toliko dominantno da se čini nepobjedivim. Iz tih riječi šiklja pesimizam i očaj kao crni dim u kojem se vidi samo jedna tanka i svijetla nit nade, ali kao da i ona, vapećim glasom, priziva neku nadnaravnu, Božansku intervenciju bez koje je jednostavno ljudski trud uzaludan.

U depresiju padaju samo oni koji žive bez bismille

Takav je odnos prema životu zabrinjavajući i on je opasniji od svih iskušenja kroz koja kao vjernici prolazimo, jer je pesimizam u suprotnosti sa vjerovanjem u Allaha i dokaz je nerazumijevanja vjere i cilja zbog kojeg se živi i djeluje na dunjaluku, a koji se spominje u ajetima: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da mi se klanjaju!” (Ez-Zarijat, 56); ”Reci: ‘Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (El-En'am, 162); ”I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje!” (Ali Imran, 133).

U očaj i depresiju mogu pasti samo oni koji ne znaju za Allaha, koji uče bez bismille, koji se trude i rade bez bismille, kojima je cilj bilo kakva prolazna dunjalučka blagodat, užitak i nagrada, a ne Ahiret i vječni Džennet. Međutim, paradoksalno je da danas upravo sljedbenici zablude, izgleda, više ustrajavaju u svojoj zabludi i spremniji su da se za nju žrtvuju, nego što vjernici ustrajavaju na istini.

Kao da smo zaboravili na uzvišeni cilj zbog kojeg smo stvoreni. Kao da smo zaboravili na smrt i odlazak sa dunjaluka i da ćemo, danas ili sutra, naseliti najgušće naseljeno mjesto na dunjaluku – mezarje. Da! Upravo je tako mezarje nazvao veliki učenjak i pobožnjak Ibrahim b. Edhem. Naime, neki je čovjek došao u Basru i sreo je Ibrahima b. Edhema, pa ga je pitao za najgušće naseljeni dio grada, a Ibrahim b. Edhem odveo ga je na mezarje. Čovjek mu je u čudu rekao: ”Ja sam te pitao za naseljeno mjesto gdje se stalno grade nove kuće, a ti si me doveo na mezarje?!”, a Ibrahim mu je odgovorio: ”Prijatelju, ovo je najgušće naselje i za ovo se treba pripremiti. Svi koji su tamo, u Basri, doći će ovdje, a ovi odavde više se neće vratiti u Basru.”

Upravo je vjerovanje u zagrobni život, u Ahiret, temeljna odrednica islamskog vjerovanja na kojoj on gradi svoj odnos prema životu i svijetu oko sebe.

Zbog spoznaje da nije stvoren uzalud, radi igre i zabave, da je dunjaluk prolazan i da je u znaku iskušenja, svejedno bio čovjek vjernik ili nevjernik, da ga čeka budući svijet i obračun pred Allahom, a nakon toga vječnost koja će biti ili u znaku vječnog blagostanja ili u znaku trajne patnje, vjernički se život razlikuje od života nevjernika i njegova čežnja za Ahiretom i Džennetom ne prestaje i njemu ne dosadi raditi za taj uzvišeni cilj.

I kada nemarni upita onoga koji se žrtvuje i koji je navikao na umor i odricanje u ime Allaha, do kada će se umarati, on dobije brz odgovor: ”Moje umaranje je zbog žudnje za vječnim rahatlukom i odmorom.”

Uostalom, zar kao vjerinici nismo sklopili ”trgovinu” sa Allahom na koju nas stalno podsjeća 111. ajet iz sure Et-Tevba: ”Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.”

Kada je objavljen ovaj ajet, neki beduin upitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Čiji je ovo govor?”, a on mu je odgovorio: ”Ovo je govor Allaha, Milostivog.” Na to je beduin uzviknuo: ”Allaha mi, to je uspješna trgovina! Pristajem na trgovinu i nema poništavanja pogodbe!”

Nema života bez ahiretskog života!

Kompletan Kur'an i sunnet Muhammeda, s.a.v.s., prožeti su govorom o tom cilju. U najtežim trenucima Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsjećao je svoje ashabe na taj cilj i Allahovu nagradu. Kada su, u Bitki na Hendeku, bili opkoljeni sa svih strana, dok su kopali rovove oko Medine, on ih je bodrio, govoreći: ”Gospodaru, nema života bez ahiretskog života, smiluj se muhadžirima i ensarijama!”

Zbog tog cilja Nuh, a.s., saburao je 950 godina u pozivanju ljudi u islam i trpio je najveća iskušenja, najgore uvrede, ismijavanje, ali nije odustao niti se i u jednom trenutku pokolebao iako je rezultat njegove desetljećima duge poslaničke da've bio, po nekim predajama, svega 80 sljedbenika. Tom je stazom hrabro, nepokolebljivo i dostojanstveno kročio i Ibrahim, a.s., otac tevhida, predani i pokorni Allahov rob koji je bio spreman da u ime Allaha žrtvuje i svog sina jedinca. Zbog toga je nagrađen imenom ”Allahov prijatelj”, a na Ahiretu ga čeka najljepše mjesto u Džennetu.

Kada je Muhammed, s.a.v.s., bio uzdignut na nebo, sreo je Ibrahima, a.s., na sedmom nebu naslonjenog na Nebesku kabu (Bejtul-ma'mur). ”Allahov prijatelj” ni tada nije zaboravio da ga podsjeti na uzvišeni cilj kojem teže vjernici. Rekao mu je: ”Muhammede, poselami svoje sljedbenike od mene i prenesi im da je džennetska zemlja dobra, a voda pitka i ukusna i da u Džennetu ima dijelova na kojima nema nikakvih sadnica. Sadnice za te predjele su: subhanallah, elhamdulillahi, la ilahe illallah, Allahu ekber!”

Osim u spomenutim, vjernici imaju lijep primjer i u ostalim Allahovim poslanicima kao što su Musa, a.s., Jusuf, a.s., Jahja, a.s., Zekerija, a.s., i Ejjub, a.s., taj divni Allahov rob, brdo strpljivosti. Iskušan je siromaštvom, smrću porodice i teškom bolešću. Bolovao je osamnaest godina i svi su ga bili napustili osim njegove supruge i dvojice sluga. Kada su ga sluge jedanput došle posjetiti, jedan od njih rekao je: ”Izgleda da je Ejjub počinio krupan grijeh dok ovoliko godina boluje, a Allah ne spušta Svoju milost na njega.”

Kada je to čuo, Ejjub, a.s., tek je tada uputio dovu Allahu, dž.š., ne zbog straha za sebe, već zbog straha za svoje prijatelje da ne pomisle nešto loše o Allahu. Učio je dovu: ”Gospodaru moj, mene je nevolja dotakla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” Dakle, nije rekao: ”Uništila me je ova bolest, ubila me je nevolja”, već: ”Mene je nevolja dotakla”, kao da to nije nikakvo iskušenje.

Džennet je cilj za kojim je i srcem i dušom žudila i Asja bint Muzahim, faraonova supruga. Iako je posjedovala sve dunjalučke blagodati i mogla je imati što god je poželjela, sve to bilo je beznačajno u odnosu na njenu čežnju za Allahom i džennetskom nagradom. U svojoj dovi ona je skrušeno molila: ”Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!”

Prenosi se, dok ju je faraon kažnjavao i dok se pržila na suncu, da je Allah dao da u tom trenutku vidi svoje mjesto u Džennetu, pa se nasmijala. Tada je faraon rekao okupljenoj svjetini: ”Vidite da je luda! Mi je kažnjavamo i mučimo, a ona se smije.”

Što oko nije vidjelo, ni uho čulo, i što čovjek ni zamisliti ne može

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uzvišeni Allah rekao je: ‘Pripremio sam Svojim dobrim robovima ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, i što čovjek ne može ni zamisliti.’ Zatim je kazao: ‘Ako hoćete, učite ajet: I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.‘ (Es-Sedžda, 17).”

Džennet je već stvoren i pripremljen za vjernike. Oni će nastaniti Džennet nakon mučnog stajanja i obračuna na Sudnjem danu koji će trajati pedeset hiljada godina, nakon prelaska preko Sirat ćuprije koja je postavljena iznad Džehennema i mosta koji se nalazi ispred džennetske kapije. Poslije prelaska mosta, vjernici će se, potpuno čisti od grijeha, naći pred džennetskim kapijama. Tu, na mostu, odnosno pred kapijom, oni će s velikim nestrpljenjem čekati da se pojavi Muhammed, s.a.v.s.. Vjernici će se silno obradovati kada ga ugledaju i svi će nastojati da mu što bliže priđu. On će prići i pokucati na džennetsku kapiju, a Ridvan, čuvar kapije, upitat će: ”Ko je?” Kada čuje odgovor: ”Muhammed”, on će reći: ”Naređeno mi je da ne otvaram dok ti ne pokucaš.”

Dakle, prvi koji će kročiti na tlo džennetsko bit će naš Poslanik, s.a.v.s., a njemu najbliži bit će oni muslimani i muslimanke koji su bili najljepšeg ahlaka, zatim oni koji su na njega najviše salavata donosili, oni koji su se brinuli o jetimima i sl. To znači, što budemo bliže sunnetu, bit ćemo bliže i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u Džennetu, i obrnuto, što budemo dalje od sunneta, bit ćemo dalje od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

A prva skupina vjernika koja će u Džennet ući sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bit će siromašni muhadžiri. To su oni koji su najviše tereta podnijeli i najviše truda uložili u ime Allaha. Žrtvovali su svoje imetke, bili su mučeni, protjerivani, ubijani. I nije ni čudo što će dobiti tako veliku nagradu i što će biti u prednosti u odnosu na druge muslimane.

U tom smislu prenosi se predaja u kojoj je zabilježeno da je neki jevrej došao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i upitao ga: ”Muhammede, gdje će biti ljudi na Sudnjem danu?”, on mu je odgovorio: ”U tmini ispred Sirat ćuprije.” Zatim je upitao: ”A ko će prvi ući u Džennet?”, Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Siromašni muhadžiri.” ”A čime će prvo biti počašćeni u Džennetu?”, upitao je. ”Ligamentima od kita”, odgovorio je Muhammed, s.a.v.s. Jevrej je ponovo upitao: ”A čime će biti ugošćavani nakon toga?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Bit će im zaklan bik koji se napasa po obroncima džennetskim.” ”A koje će biti prvo njihovo piće u Džennetu?”, upitao je. ”Oni će prvo piti sa izvora Selsebil”, odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Muslim)

Eto, to je doček koji će biti ponovljen sa ostalim vjernicima. Džennetske kapije bit će širom otvorene, a meleki će ih dočekivati nasmijani i veseli. Govorit će: ”Mir vama! Od grijeha ste čisti! Uđite u Džennet u kojem ćete vječno boraviti!” Čak je nagrada onog koji zadnji uđe u Džennet veća i vrednija od dunjaluka i još deset puta toliko!

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Posljednji džennetlija bit će čovjek koji će s teškom mukom prelaziti Sirat ćupriju, padat će i posrtati, pa opet ustajati sve dok na kraju ne pređe preko Džehennema. Kada pređe preko Sirat ćuprije, okrenut će se i reći: ‘Neka je slavljen Allah koji me je spasio od tebe! Zaista mi je Allah podario što nikome nije.’ Zatim će pred njim niknuti stablo, pa će on reći: ‘Gospodaru, daj da se sklonim pod ovo stablo i da uživam u njegovoj hladovini i njegovim izvorima!’ Allah će mu odgovoriti: ‘Robe Moj, ako ti podarim to stablo i njegove blagodati, možda ćeš tražiti još nešto?’

Čovjek će reći: ‘Ne, Gospodaru, obećavam da neću ništa drugo tražiti!’ I dok on bude uživao u blagodatima tog stabla, niknut će drugo stablo, još ljepše od prvog. Kada to vidi, čovjek će reći: ‘Gospodaru, podari mi i ovo stablo da uživam u njegovoj hladovini i njegovim izvorima.’ Allah će mu reći: ‘Zar nisi obećao da nećeš ništa više tražiti?! Ako ti podarim i to stablo, možda ćeš tražiti nešto drugo?’ Čovjek će odgovoriti: ‘Gospodaru, neću ništa više tražiti.’ Dok bude uživao u blagodatima tog stabla, Allah će dati da nikne treće stablo pored džennetske kapije. Kada ugleda i to stablo, čovjek će reći: ‘Gospodaru, podari mi još ovo stablo!’ Allah će mu reći: ‘Zar nisi obećao da nećeš tražiti ništa više?! Ako ti dam to stablo, možda ćeš tražiti nešto drugo?’ Čovjek odgovori: ‘Gospodaru, neću tražiti ništa drugo!’ Kada se nastani kod tog stabla, čut će glasove stanovnika Dženneta, pa će reći: ‘Gospodaru, uvedi me u Džennet!’ Allah će mu reći: ‘Zar nisi obećao da nećeš tražiti ništa više?!’

Zatim će mu biti rečeno: ‘Uđi u Džennet!’ On će reći: ‘Kako da uđem kada su ljudi zauzeli svoja mjesta i svoje posjede?’ Allah će mu reći: ‘Jesi li zadovoljan da ti dam u Džennetu onoliko koliko je jedan od zemaljskih vladara i careva posjedovao na dunjaluku?’ Odgovorit će: ‘Zadovoljan sam.’ Allah će mu reći: ‘Tebi pripada pet puta toliko.’ On će ponovo reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Allah će mu reći: ‘Trebi pripada deset puta toliko i sve ono što poželiš.’ Zatim će mu Allah reći: ‘Poželi!’ On će govoriti svoje želje, pa kada mu ponestane želja, ući će u svoj dvorac među hurije koje će mu reći: ‘Hvala Allahu koji te je oživio za nas i nas za tebe’, a on će odgovoriti: ‘Allah nikome nije dao ono što je meni podario!”’ (Muslim)

Zato požurimo ka Džennetu, našem konačnom odredištu, ako Bog da! Požurimo susretu sa našim Gospodarom, Allahom, dž.š., Onim Koji nas je uputio i sačuvao zablude i koji će nas Svojom milošću nastaniti u Džennetu.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko se boji, on na vrijeme krene, a ko na vrijeme krene, on stigne na cilj. Allahova ‘roba’ je skupocjena, Allahova ‘roba je – Džennet.” (Tirmizi)