Obično su bogate zemlje u velikoj mjeri usmjereni na razvoj novih tehonologija i tehnoloških inovacija, jer razvoj inovacija i naučna i tehnološka istraživanja zahtijevaju posjedovanje finansijskih sredstava i potrebnih resursa. No, najnovija lista zemalja po osnovu napretka u oblasti inovacija, na kojoj se nalazi 126 zemalja, pokazuje da su bogate arapske zemlje izizuetak od navedenog pravila. Naime, naftom bogate arapske zemlje mnogo manje su posvećene brizi za inovacije i njihov razvoj, nego što bi se to moglo pomisliti na osnovu njihovog ekonomskog procvata.
Naprimjer, Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Araposki Emirati imaju sve potrebne uslove za napredovanje na polju tehnoloških inovacija, što imaju zahvaliti, u prvom redu, obilnim rezervama nafte i prirodnog plina koje posjeduju. Bruto domaći proizvod (GDP) u ovim zemljama je veći neko u Sjedinjenim Američkim Državama. Ove zemlje proteklih decenija uložile su veoma mnogo u razvoj infrastrukture, također, razmjena roba i ideja je veoma olakšana unutar granica ovih zemalja. Pa, ipak, prema Globalnom indeksu inovacija za ovu godinu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) , ove zemlje pozicionirane su između 38 i 60 mjesta.
Indeks se pravi na osnovu skupa različitih ekonomskih pokazatelja i zajedničkih faktora, kao što su:
- vladina ulaganja u obrazovanje,
- stepen dostupnosti komunikacijskih tehnologija,
- politička stabilnost,
- stepen pojednostavljenosti ulaganja u komercijalne projekte,
- konkretno kreiranje inovacija u zemlji, i drugih.
Ove tri arapske zemlje su na polju inovacije u velikom zaostatku za nekim zemljama koje su relativno bogate po mjerilima snage državnih institucija, posjedovanja ljudskih resursa, razvoja komercijalnih ulaganja i proizvodnje novih tehnologija.
I siromašnije arapske zemlje pokazuju jednak nedostatak na ovom polju.
Naftom bogate arapske zemlje po potrošnji ne zaostaju za razvijenim zapadnim zemljama, ali itekako zaostaju za njihovom produktivnosti. Slaba pozicioniranost ovih zemalja na Globalnom indeksu inovacija pokazatelj je i da je pred ovim arapskim zemljama težak zadatak pronalaženja nenaftnih izvora razvoja.
U ovim zemljama uobičajeno je da vlade koriste prihode dobijene od prodaje nafte i plina za davanje subvencija građanima na električnu eneregiju, vode, gorivo i slično, kao i za kreiranje državnih poslova. Ali, njihove vlade su svjesne da s rastom nataliteta ovakav pristup neće još dugo potrajati, stoga neke arapske naftne države provode opsežne ekonomske i društvene reforme.
