Arapski narod nikad neće prihvatiti Izrael

547

Autor: Asa Winstanley

„Nama se nameće Izrael”, riječi su jednog jordanskog aktiviste koji je nedavno snimio video koji prikazuje izgradnju plinovoda Izrael-Jordan. Video, nedavno objavljen na društvenim medijima, pokazuje rušenje, kako snimatelj tvrdi, stabala maslina starih više od 40 godina.

Snimatelj videa krivi jordanskog premijera za proces koji je doveo do uništenja poljoprivrednog zemljišta.

Anonimni demonstrant koji navodi da se jordanskom narodu „nameće Izrael“, govori doslovno o tome da se Jordancima nameće plinovod prema Izraelu unatoč širokom protivljenju tom projektu. No, njegove riječi govore i jednu širu istinu –postojanje Izraela se nameće arapskim narodima protiv njihove volje.

Kao što je moja kolegica iz The Electronic Intifada Tamara Nasser nedavno prijavio, jordanski režim (koji je unatoč postojanju marionetskog parlamenta, pod apsolutnom kontrolom kralja, kojeg zapadne vlade toliko vole) mora pristati na plinovoda za Izrael protiv želje ogromne većine Jordanaca (od kojih više polovice čine palestinske izbjeglice i njihovi potomci).

Jedna jordanska građevinska firma nedavno je odbila pomoći u izgradnji plinovoda. Naser je izvijestila da je prijavio, „Kompaniji Dwairi rečeno da je pijesak koji trebaju prevoziti namijenjen jednom jordanskom državljaninu,  ali kad su stigli na gradilište, radnici su shvatili koja je prava namjena.” – tj. da pomogne u izgradnji plinovoda.

Fuad Al-Dwairi, šef kompanije, putem facebooku je izjavio da su građevinski materijali vraćeni nazan, nakon što su shvatili da su izigrani. U posljednjih nekoliko mjeseci kompanija je više puta kontaktirana za prodaju građevinskog materijala za cjevovod, ali su to svaki put dosljedno odbijali.

Kad se morate služiti ovakvim varkama, to vam govori koliko je u Jordanu snažan narodni otpor protiv Izraela. Isto vam govori i činjenica da se i većina članova čak i takvog marionetskog parlamenta u Jordanu (čija uloga je obično da daje pečat i aminuje na kraljeve zahtjeve) navodno protivi plinovoda. Slično kao u Egiptu, dogovor mora biti nametnut od strane režima, koji služi američkom imperijalizmu.

No, šta drugo da očekujemo od jordanskog režima, države čije postojanje zavisi od cionističkog pokreta, i koja je nastala kao kolaboracionistički entitet s cionistima kako bi se lakše prodaja palestinska zemlja ispod nogu njenih starosjedilaca?!

Unatoč povremenim odstupanjima, jordanski režim opet ispunnjava tu ulogu, na radost izraelskog okupacionog režima.

Zapravo, jedina podrška koju Izrael može dobiti bilo gdje u arapskom svijetu jest od lidera tih despotskih režima, često potpomognutih od strane SAD-a, ili od angažiranih razbojnika, terorista i plaćenika.

Izvanredani članak Remija Brulina – stručnjaka za historiju diskursa o „terorizmu” – objavljen u maju ove godine, pokazao je iz primarnih izvora da Izrael stoji iza osnivanja ekstremne desničarske terorističke grupe u Libanu (Front for the Liberation of Lebanon from Foreigners) sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, organizacije koja je imala za cilj da stvori ambijent smrti i destrukcije uperen protiv palestinskih i libanskih civila bio ubijanje i razaranje protiv palestinskih i libanonskih civila „neviđenih razmjera, čak i za Liban” – da citiram Izraelce.

Ta organizacija odgovorna je je za desetke automobila-bombi i druge zločine koji su neselektivno ciljali civile dok je Izrael kasnije tvrdio to su u pitanju bile mete PLO-a.

Ova teroristička organizacija je, zapravo, bila fiktivna grupa i predstavljala je tek paravan za otvorene terorističke akcije koje su režirali i kontrolirali vodeći izraelski oficiri, uz znanje izraelskih političara. Ali, da bi izvršili konkretno podmetanje bombi, Izrael se oslanjao na svoje libanske saradnike. Takvi teroristički plaćenici su kalibar „podrške“ koju Izrael može dobiti u arapskom svijetu.

Izrael je  doslovno osnovan i izgrađen na masovnim grobnicama Palestinaca ubijenih tokom Nakbe (Velike tragedije) 1948., što je arapski naziv za etničko čišćenje Palestinaca od strane milicija cionističkog pokreta.

Isto tako, Izrael je napao i vodio ratove protiv svih susjednih arapskih zemalja, također počinivši ratne zločine i masakre nad civilima u Libanu, Jordanu, Egiptu, Siriji, pa čak i šire.

Takav kolonijalni subjekt nikada ne može očekivati ​​da će ikada imati podršku građana, starosjedilaca u regiji.

Mir u regiji može doći samo kada cionizam bude uklonjena i u Palestini se uspostavi demokratska države za sve njene stanovnike.

Preveo: Abdullah Nasup