Arapski narodi se ponašaju kao onaj koji se od vrućine štiti vatrom

1149

Autor: dr. Faisal Alkasem / Prijevod: Abdullah Nasup

Arapski narodi koji decenijama pate pod diktatorskim režimima i trpe njihovu nepravdu, očito imaju vrlo slabo pamćenje. Mi, Arapi, ne uzimamo pouku ni iz bliskih historijskih događaja, a kamoli iz dalje historije.

Svojevremeno je izraelski premijer Moše Dajan rekao: “Arapi su narod koji ne čita: oni koji čitaju, ne razumiju; a oni koji razumiju, ne djeluju.”

Dovoljno je pogledati ponašanje naroda tokom proteklih sedam „revolucijskih“ godina da bismo se uvjerili koliko su Dajanove riječi tačne. Istina, doduše, neki arapski narodi su u zadnje vrijeme pokazali da razumiju „igru“ i da velike svjetske sile neće ispuniti njihove nade.

Arapski narodi godinama mole bešćutne svjetske sile da im pomognu u njihovim ustancima protiv diktatorskih režima i da ih spase od režimskih zločina. Naročito u ovom desetljeću koje je započelo Arapskim proljećem.

Koliko smo samo puta na masovnim narodnim protestima čuli kako mase dozivaju američke i zapadnjačke vođe, i nikako da im naumpadne da su ti koje dozivaju ne tako davno izvršili invaziju na Irak u kojem su pobili i protjerali milione civila. U jednom trenutku broj udovica u Iraku desegao je cifru od milion.

Tragikomično je da je ovaj jadni arapski narod u Izrelu počeo gledati spasioca, jer je cionistička okrutnost blaža od onoga što im rade diktatori. Ali, arapski narod zaboravlja da je Izrael najveći prijatelj tih krvnika koji uništavaju arapske zemlje i narod, i da im nije izraelske podrške ne bi ti diktatori ostali na vlasti duže od jednog dana.

Ko je, ako ne Sjedinjene Države na jeziku svog ministra odbrane u to vrijeme, Donalda Rumsfelda, poručio da će Irak vratiti u kameno doba? Zar nisu Sjedinjene Države iskorijenile domicilno američko stanovništvo da bi na njihovim kostima izgradili svoju imperiju? Zapravo, znamo li da su rijetke zemlje koje Sjedinjene Države nisu napale vojno ili ekonomski? Prije nego što zatražimo pomoć od njih, trebali bismo prvo proučiti historiju „američkog spasioca“!

Također, kako neko može očekivati da će ga spasiti okupaciona sila koja želi pokoriti sve narode u regiji i koja je zadovoljna da arapskim zemljama vladaju pokvareni diktatori, krvnici vlastitih naroda? Okupator je svjestan da su mu ti vladari najbolji zaštitnici od arapskih naroda koji žele slobodnu Palestinu.

Koliko li su samo naivni oni koji od Amerikanaca traže da im pomognu da se oslobode svojih diktatora, ako znamo da su ti diktatori i postavljeni od strane svjetskih centara moći, a ne voljom i izborom naroda!

Jedan arapski opozicionar spominje kako je prije Arapskog proljeća posjetio Washington i tražio od američke administracije da mu pomognu u razvoju demokratije u njegovoj zemlji. Američki službenik ga je upitao: “Šta vi možete ponuditi nama zauzvrat?” Arapski opozicionar mu je kazao: “Ne mogu vam ponuditi ništa. Obratio sam vam se kao zemlji koja je vodeća demokratska snaga u svijetu.” Američki službenik se nasmijao i rekao mu: “Arapski vladari na koje se žalite daju nam zemlju i njene resurse, pa kako očekujete da ih zamijenimo vama?”

Oduvjek je američka deviza bila: “Ko nam plati više, vladat će duže!”

Pitam se koliko arapski diktatori plaćaju da ih ovi sačuvaju i održe na vlasti, čak i po cijenu da unište vlastitu zemlju i protjeraju milione pripadnika svog naroda.

Zar arapski narod nije svjestan da su svjetske sile te koje su postavile vladare u njihovim zemljama i da podržavaju njihovu represivnu vladavinu i njihove zločinačke metode kojima drže svoje narode pod kontrolom? Zar nam nije jasno da su svjetske sile osujetile ustanak arapskih naroda protiv njihovih diktatora.

Jesmo li svjesni da je Izrael pravi gospodar tih krvoločnih zvijeri koje vladaju našim zemljama?

Kako mislimo da će nas zlikovci spasiti od zlikovaca koji su, uz to, njihovi psi čuvari?