Kada je u pitanju politika HDZ-a BiH prema Hrvatima u ovom entitetu, ona je uvijek usklađivana s partrnerima u RS-a, a cijenu tih partnerskih odnosa su plaćali preostali Hrvati.
To su žalosna i gorka iskustva Hrvata u ovom prostor, u ratnom i poratnom periodu.Zato u ovim pitanjima među partnerima u praksi i nema neke „drastične“ razlike, kazao je u razgovoru za Vijesti.ba Frano Piplović voditelj studija Europske akademije Banjolučke biskupije i bivši konzul savjetnik RH u Banjoj Luci.
– Prije par dana usaglašen je zajednički nastup devet političkih subjekata koji okupljaju Hrvate i Bošnjake u entitetu sa srpskom etničkom većinom. Sastanku su prisustvovali Hrvatska demokratska zajednica 1990, Hrvatska stranka prava, Hrvatski blok, Stranka demokratske akcije, Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Bošnjački pokret, Pokret „Odgovor“, BPS i Posavska stranka. Kako gledate na ovo okupljanje i mogu li ove stranke zajednički se suprotstaviti diskriminaciji Hrvata i Bošnjaka u RS koji su uskraćeni za osnovna prava garantirana Ustavom BiH i Evropskom konvencijom?
Dobro je kada se ljudi okupljaju, napose kada je u pitanje dobro svih, jer bi udruženi trebali biti jači. Međutim, iskustvo nas uči da je ovakvih političkih okupljanja bilo i ranije ali bez ikakvog vidljivog učinka. Ne znam što je osnova ovakvog udruživanja malih stranaka, što ih povezuje, na osnovu kakvog programa su se okupili i na koji način misle ostvariti postavljene ciljeve. To bi trebali objasniti građanima kojima se misle obratiti u predizbornoj kampanji, jer od njih očekuju glas. Ako su se okupili da se zajednički suprotstave „diskriminaciji Hrvata i Bošnjaka u RS-u“ onda bi trebali javno reći tko su ti kojima će se suprotstaviti, odnosno znaju li oni tko je taj koji u RS- uskraćuje osnovna ljudska prava , jesu li to isključivo srpske politike i političari i da li ima i drugih diskriminatora. Kao i kod svakog natječaja držim da bi trebali ponuditi i dosadašnje njihove reference u borbi protiv diskriminacije Hrvata i Bošnjaka.
Ako se izbornom kombinatorikom i postigne nekakav izborni rezultat, s obzirom da su mi poznati neki pojedinci iz reda hrvatskog naroda kako iz NS tako i iz aktualnog sastava Vijeća Naroda RS-a, a dio su ove koalicije, bojim se da se ovo okupljanje ne pretvori u „običnu trgovaču organizaciju“ i čuvanje vlastitih pozicija.Imali smo sličnu koaliciju i do sada, ali se u Narodnoj skupštini i Vijeću naroda nije mogla čuti ni jedna riječ, recimo, o diskriminaciji Hrvata.Puno je nejasnoća oko ove i sličnih na brzinu sklepanih koalicija
Čim je ova devetočlana koalicija postigla suglasje o zajedničkom nastupu odmah su potrčali „ovu radosnu vijest“ obznaniti javnosti , nakon što su zatražili prijem u Banjalučkoj biskupiji.Obznanili su da su se sastali s biskupom te da su mu došli dati podršku, što ne odgovara istini. Nisu se sastali s biskupom već s njegovim suradnikom, a kada je u pitanju podrška biskupu koliko mi je poznato ni u jednom od napada u protekle tri godine nije primijećena. Čini mi se da su ovim htjeli poslati poruku javnosti koja ne odgovara istini.
– SNSD i Savez za promjene, bez ikakve razlike na manji bh.entitet gledaju kao na “srpsku” zemlju, iako to nije tako ni po Ustavu, a ne bi trebalo biti ni suštinski. Obzirom na politiku HDZ BiH prema Hrvatima i Bošnjacima u tome entitetu, po čemu se ona razlikuje od politike SNSD-a i Saveza za promjene ako pristaje na to da je RS “srpska zemlja”, te da Hrvati i Bošnjaci tu nemaju šta tražiti?
Pozicija i opozicija u RS-u nastale su iz iste matrice, da je entitet RS primarno„srpska zemlja“, građena prvo oružjem, a kasnije pregovorima (daytonski sporazum) isključivo za jedan narod, srpski narod. Od samog svog početka je RS zamišljena kao zemljopisni, društveni i politički prostor u kojem će živjeti i upravljati jedan konstitutivan narod, i to samo srpski. To je definirano i i prvim ustavom RS- iz 1992. godine, gdje je RS definirana isključivo kao država srpskog naroda. Kasnije je taj Ustav dijelom „popravljen“ amandmanima pa su Hrvati i Bošnjaci postali konstitutivni u ovom entitetu, prihvatili su biti otac već rođenom djetetu. Unosom ove ustavne norme u Ustav RS-a nisu izgrađeni adekvatni alati kako bi se norma o konstitutivnosti mogla do kraja u praksi implementirati, nisu dati jasni mehanizmi njene praktične provedbe i kontrole.Odatle i takav osjećaj da Hrvati i Bošnjaci nemaju što tražiti u RS-u.
Kada je u pitanju politika HDZ-a BiH prema Hrvatima u ovom entitetu ona je uvijek usklađivana s partrnerima u RS-a, a cijenu tih partnerskih odnosa su plaćali preostali Hrvati. To su žalosna i gorka iskustva Hrvata u ovom prostor, u ratnom i poratnom periodu. Zato u ovim pitanjima među partnerima u praksi i nema neke „drastične“ razlike.
– Kako gledate na odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u manjem bh.entitetu, i zbog čega se Hrvatska jasnije ne odredi po pitanju “proRS-ovske” politike HDZ-a BiH?
Ako su Hrvati u manjem bh.entitetu ostavljeni na milost i nemilost od svih, napose od tzv. „svojih“ politika i političara u BiH najteže im pada neadekvatan odnos RH prema njima. U više navrata, što od strane mnogih udruga hrvatskih prognanika s ovog područja, političkih predstavnika manjih političkih stranaka te predstavnika Katoličke Crkve traženo je da se RH potpunije angažira u zaštiti preostalih Hrvata u manjem bh entitetu, budući Hrvatska ima ustavnu obavezu brinuti o Hrvatima izvan Hrvatske, napose tamo gdje se hrvatska populacija susreće s nepremostivim nedaćama, a one su za Hrvate na području RS-a višegodišnje i pogubne.
(Vijesti.ba)
