Budućnost ruske armije

1

Dugi niz godina Rusija se nalazila na margini svjetskih zbivanja, da bi se iznenada nametnula kao svjetski faktor aneksijom Krima i miješanjem u unutrašnja zbivanja u Ukrajini 2014. godine. Potom je došla ruska intervencija u Siriji koja je pokazala veliki vojni napredak Rusije. Snažnim povratkom na Bliski istok Rusija je najavila da se vraća na svjetsku političku scenu kao druga supersila, nakon dugogodišnjeg američkog monopola, a kroz intervenciju u Siriji željela je da pokaže svoj napredak na polju razvoja vojne strategije i kapaciteta.

Vašingtonski institut za bliskoistočne studije prenosi mišljenje ruskog vojnog stručnjaka da bi inetervencija u Siriji mogla postati primjer kako će se u budućnosti kreirati vojne odluke u Rusiji, a to znači da je ova vojna intervencija imala velikog odjeka izvan Rusije, kao što pokazuje kako će u budućnosti izgledati rusko planiranje i djelovanje.

Temeljne promjene nakon gruzijske lekcije

Slaba efikasnost koju je ruska vojska pokazala u avgustu 2008., tokom vojne intevncije u Gruziji, iako je Rusija u roku od pet dana ovladala situacijom, iznijelo je na vidjelo brojne probleme i nedostatke s kojima se suočava ruska vojska.

U izvještaju ruske vojne obavještajne službe, objavljenom 2017. godine, navodi se da su ruski avioni i artiljerija često bili neprecizni i nisu pogađali ciljeve, da su vojni komandanti na terenu ponekad bivali primorani da koriste mobilne telefone za komunikaciju sa višom komandom jer sistem veze nije funkcionirao, da je nekoliko aviona pogodilo njihovu vlastitu protivavionsku odbranu, usljed pogrešne procjene, da ruski vojnici nisu usredotočeni i da su u nekim slučajevima bili pijani.

Loše izdanje u Gruziji nagnalo je rusko vođstvo da pokrene korjenite reforme u u svim rodovima vojske. Te reforme nisu obuhvatile samo razvoj i unapređenje naoružanje, nego i unapređenje vještina oficira. Ruska vojska je pomno proučavala iskustva različitih savremenih vojski, naročito operacije NATO snaga na Balkanu, u Afganistanu, operacije na Bliskom istoku poput Pustinjske oluje i američke invazije na Irak, itd.

Sirijsko iskustvo

Ruski vojni angažman u Siriji pokazao je da se Rusija nije odrekla svoje tradicionalne strategija koja se ogleda u jakom angažmanu dobro obučenih kopnenih snaga, s tim da se prilagodila novim okolnostima, što je donijelo značajniji angažman avijacije.

Putin vraća ideju „ograničenog rata“ koju je koristila i carska i sovjetska vojska. Ideja je to koja se primarno bazira na upotrebi jednog određenog izvora vojne sile države (u Putinovom slučaju vidljivo je da se opredijelio za korištenje avijacije), navodi se u studiji koju je objavio Vašingtonski institut za bliskoistočne studije.

Moskva se u Siriji odlučila za strategiju u kojoj će najveći teret kopnenog djelovanja podnijeti Iran i Asad, kako bi Rusija izbjegla velike materijalne i ljudske gubitke.

Vojni kapaciteti s kojima se Rusija pojavila u Siriji, poput krstarećih i balističkih raketa i antiraketnog sistema S-400, odraz su njene namjere da još dugo ostane u Siriji.

Sa stanovništa nove ruske težnje da se nametne kao supersila i da potisne utjecaj Sjedinjenih Država na južnom dijelu Mediterana, Rusiji je potrebno da na Bliskom istoku ima snažno prisustvo, a Sirija se nalazi na strateški važnom geografskom položaju za ostvarenje ruskih težnji.