Miroslav Ilić je samo blaga paradigma bošnjačkog samoponižavanja. Kada bi Bošnjaci – nad kojima je počinjen genocid, izvršen udruženi zločinački poduhvat i istrebljenje, i u ovom i u Drugom svjetskom ratu – imalo poštovali svoju žrtvu, ne bi ugošćavali različite ikone velikosrpstva u svojim gradovima. Tako će pomenuti Ilić bez imalo straha i stida, a na krilima lobotomizirane bošnjačke svijesti pevati u Skenederiji 18. februara. Zašto i ne bi?! Kada potomci žrtava Draže Mihailovića, o kojem Miroslav peva, žele da krkljaju uz ovog Šumadinca, zašto bi on imao ikakvih ustava za performans iživljavanja nad njima, a pri tome im uzeo i novac?
Donosimo stihove u kojem Ilić peva četničku pesmu, posvećenu četničkom vođi i komandantu Draži Mihailoviću.
Pošla majka sina da potraži pa se javlja đeneralu Draži
Čiča Dražo, gdje je moje dete? Čuvaju ga srpske bajonete…
