Piše: dr. Selman el-Avde / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada je Allah, dž.š., stvorio Adema, a.s., i udahnuo mu dušu, Adem, a.s., je kihnuo i rekao: ”El-hamdulillah!” (Hvala Allahu!) Na taj način je, uz Allahovu pomoć, zahvalio Allahu. Onda mu je Allah, rekao: ”Jerhamukellah, ja Adem!” (Allah ti se smilovao, o Ademe!) Idi onoj skupini meleka i reci im: ‘Es-selamu alejkum!’ (Neka je mir (spas) Allahov na vas!).” Meleki su mu odgovorili: ”Ve alejkes-selam ve rahmetullahi!” (Neka je i na tebe mir (spas) i milost Allahova!) Zatim se vratio svome Gospodaru, pa mu je Allah, dž.š, rekao: ”Ovo je tvoj pozdrav i pozdrav tvojih potomaka).” (Buharija, Muslim i Tirmizi)
Dakle, prvo što je Adem izustio bila je zahvala Allahu. Zahvala na duši koju mu je Allah udahnuo, zahvala na životu, zahvala na odlikovanosti nad drugim stvorenjima, zahvala na ljudskosti, na spoznaji i mogućnosti učenja i obrazovanja.
I nije slučajno da su prve riječi kojima se Allah obratio Ademu, bile riječi rahmeta, milosti. Allahove riječi: ”Jerhamukellah!” – ”Allah ti se smilovao!”, upućene Ademu, nisu dova, kao što se možda čini, već je to vijest, propis, odluka i obećanje.
Nakon imena – Allah, u šerijatskim tekstovima se najčešće spominju Allahova lijepa imena: Er-Rahman i Er-Rahim – Milostivi i Samilosni. Ova dva imena se ponavljaju stalno kroz učenje sure El-Fatiha. Također, riječi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim – U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, kao i riječi pozdrava: Es-selamu alejkum! – Neka je na vas mir i milost Božija!, u širokoj su upotrebi u islamskom životu.
Vjernička veza sa Allahom ispunjena je milošću. Šerijat, sam po sebi, je milost, poslanstvo je milost.
Da'vetski poziv i pokušaj reforme i popravljanja stanja u društvu, ako je lišen milosti, on je ništavan, čak štetan i kontraproduktivan, on se pretvara u kidanje rodbinskih veza, nasilje i odvraćanje od Allahovog puta, te pobuđuje osjećaje prezira, mržnje i neprijateljstva.
Osjećaj Božanske milosti rađa ljubav, a ljubav je najveličanstveniji vid robovanja i obožavanja Allaha, dž.š. Jer, kad voliš Allaha, ti ćeš Ga se i bojati. Bojat ćeš se i strahovati od gubitka (veze sa Allahom), udaljenosti i uskraćivanja. Ako voliš Allaha, ti ćeš Ga se i stiditi, ako voliš Allaha, ti ćeš požuriti da se vratiš u okrilje Njegove milosti, kad god skreneš s puta i kad se udaljiš.
Kuće bez ljubavi su ruševine
Kada je Allah stvorio muškarca i ženu (par), između njih je uspostavio ljubav i samilost. Zbog toga, neki naši savremenici vole kazati da je ljubav potpora milosti. Veza između muslimana i njegove supruge je smirenost, ljubav i samilost. Kuće koje nisu utemeljene i izgrađene na ljubavi, one su ruševine. A ljubav koja je zasnovana na tjelesnoj požudi, slaba je i blijeda. I kao što je rekao Medžnun: ”Ljubav neće uspjeti savladati brda i doline i neće se moći oduprijeti neprilikama i iskušenjima, ako se ne bude zalijevala vodom tolerancije, popustljivosti, oprosta i zaboravljanja (grešaka). U suprotnom, presušit će i uvehnuti.”
Vjernička veza sa potomstvom i porodicom je uzajamna milost. ”Ko nije milostiv, ni prema njemu se neće biti milostivo”, dolazi u hadisu. Maternica je prvo ishodište ljudskosti. Hava svoje kćerke i sinove nije nosila u ruci ili u nekom drugom organu, već u svojoj maternici, a ime maternica (ar. er-rahim), izvedeno je iz riječi rahmet, milost. Stoga je žena simbol milosti i saosjećanja.
Propisivanje tevbe ili pokajanja je milost. Uzvišeni je Objavio: ”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (El-Bekara, 37.) Allah je za Sebe u Kur'anu rekao da je: ”El-Gafur-Er-Rahim” – ”Onaj Koji oprašta i Koji je milostiv”, a nije za Sebe rekao da je Onaj Koji kažnjava i muči, već je opisao samo Svoju kaznu kao bolnu i tešku kaznu, kao što dolazi u ajetima: ”Kaži robovima Mojim, da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna.” (El-Hidžr, 49.-50.)
U predaji dolazi da je Adem, a.s., u svojoj dovi, nakon kušanja zabranjenog drveta, rekao: ”Gospodaru, zar me nisi stvorio Svojom rukom?” Allah mu je odgovorio: ”Jesam, Ademe.” Zatim je Adem, a.s., rekao: ”Gospodaru, zar u mene nisi udahnuo od Svoga duha?” ”Jesam, Ademe”, rekao mu je Allah. Adem, a.s., je onda rekao: ”Gospodaru, zar me nisi bio nastanio u Džennetu?” Allah mu je odgovorio: ”Jesam, Ademe.” Adem, a.s., je rekao: ”Gospodaru, zar Tvoja milost nije pretekla Tvoju srdžbu?” ”Jeste, Ademe”, odgovorio mu je Allah. Na kraju je Adem, a.s., rekao: ”Gospodaru, ako se pokajem i popravim, hoćeš li me ponovo vratiti u Džennet?” Allah mu je odgovorio: ”Svakako, Ademe.” (Taberani, Hakim, Ibn Asakir)
Temelj veze između sljedbenika i vođe je milost, na šta ukazuje ajet: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.” (Ali imran, 159.)
Temelj veze i odnosa među ljudima općenito je pravednost i milost. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Niko od vas neće istinski vjerovati dok svom bratu ne bude želio ono što i samom sebi.” Neki komentatori tvrde da se ovdje misli na bratstvo u općem smislu, tj. na daleko i izvrsno porijeklo u koje ulaze i nevjernici, jer su i oni braća po porijeklu, u smislu da nam je svima jedan (pra)otac, Adem, a.s., zatim Nuh, a.s., i Ibrahim, a.s.
Ibn el-Imad, veli: ”Pretežnije je da se ovdje misli na opće ljudsko bratstvo, u šta ulaze i nevjernici, pa bi značenje predaje bilo: ‘Želi svom bratu nevjerniku isto što i samom sebi, a to je islam i uputa.”’ Ovakvo značenje potvrđuje drugi hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Najbolji iman je da voliš ljudima ono što voliš sebi, i da mrziš njima ono što mrziš i sebi.” (Ahmed)
Sve to pod uvjetom da u dobru koje musliman čini nevjerniku nema štete za muslimane, a ako ima onda se to tretira kao prijateljevanje sa Allahovim neprijateljima.
Značenje bratstva u općem smislu spominje se i u Kur'anu, pa u ajetu dolazi: ”Kad im brat njihov Nuh reče: ‘Kako to da se Allaha ne bojite.?”’ (Eš-Šu'ara’, 106.) Jasno je da se ovdje misli na bratstvo po porijeklu, a ne na imansko, vjersko bratstvo.
Ibn Tejmijja je u svojoj studiji ”Načelo ljubavi”, napisao: ”Osnova svakog djelovanja na svijetu su ljubav i volja.”
Da li je osnova odnosa među ljudima rat ili mir?
Priča o Ademu, a.s., i njegovo nazivanje selama melekima govori da je pozdrav selamom propisan kao pozdrav među ljudima i to puni pozdrav: ”Es-selamu alejkum ve rahmetullahu ve berekatuhu!” – ”Neka je na vas mir, milost i blagoslov Božiji!” Poput selama su i dobročinstvo i lijepo ophođenje, osim prema onima koji ratuju i neprijateljski su rasploženi prema nama.
Od Allahove dobrote i milosti prema tebi je i to da te učini razlogom i sredstvom dolaska i stizanja Allahove milosti do ljudi koji su obespravljeni i uskraćeni za mnoga svoja prava.
Kada je Allah stvorio Adema i Havu, učinio je da u njihovim srcima provriju izvori ljubavi koji se povećavaju crpljenjem iz njih. Kad god smo sebe uvježbavali u davanju i ”trošenju” milosti, osjetili smo da se ona povećava u nama.
