Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova

1056

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

S Musaovom smrti je istekao period velikih osvajanja. Nastupio je period namjesništva, započet s Musaovim sinom Abdulazizom. U tom periodu se učvršćava islamska vladavina u Endelusu. Džihad je nastavljen lijepim ponašanjem muslimana, njihovim riječima i djelima. Takvim osobinama su muslimani promijenili shvatanja ljudi koji su ih okruživali. Stari stanovnici novog Endelusa su u osvajačima vidjeli posebnu vrstu ljudi. Takve prije nisu sretali. I zato su se mnogi oduševili novom vjerom i prihvatili je.

Čak se i kršćanski historičari čude brzom osvajanju Endelusa. Jedan od njih zapisuje:

”Činilo se kao da su muslimani došli na izlet u Endelus!”

Za tri godine je 30 hiljada vojnika osvojilo cijeli Endelus, Portugal i južnu Francusku.

U biti, to nije bilo nimalo lahko, ni jednostavno. Pale su mnoge žrtve, ogroman napor je uložen, težak poduhvat je ostvarila vojska kojoj je to područje bilo sasvim nepoznato. Nije ih zaustavio ni drukčiji krajolik, rijeke, planine, klima, sasvim drukčije podneblje. Njima je čvrstina vjerovanja bila iznad svega. Zato su napredovali. Od Uzvišenog Allaha nadali su se pobjedi ili šehadetu.

Mslimani su u Endelusu ukinuli klasne podjele. Dotad su hijerarhijski na najvišem stepenu bili vladari i svećenici, poslije njih klasa velikih zemljoposjednika, pa klasa malih zemljoposjednika i na kraju, seljaci, zemljoradnici, a oni nisu imali nikakvih prava i tretirani su kao sastavni dio poljoprivrednih dobara. Nasljeđivani su zajedno s imanjima, prodavani i kupovani sa zemljom. Bilo je to potpuno ropstvo i služenje zemljoposjednicima. Muslimani su tome stali ukraj.

”Svi ljudi u sinovi Ademovi, alejhi-s-selam, a Adem, alejhi-s-selam, stvoren je od zemlje. I, nema razlike između Arapa i nearapa…”

Stanovnici Pirinejskog poluostrva su bili iznenađeni. Za samo tri godine je dokinut vladajući sistem. I onaj koji je od jučer bio rob, lišen i osnovnih prava, postao je slobodan čovjek. Dobio je pravo na posjedovanje imovine, i da se za svoje pravo na sudu spori i sa namjesnikom ili bilo s kim ko ga obespravi. Dobio je pravo da može putovati gdje i kuda hoće, da trguje bez ograničenja.

Kad su se u sve to osvjedočili  kao u puku stvarnost, još više ih je prihvatalo islam. Potvrđene predaje spominju da su masovno počeli učiti arapski jezik i poistovjećivati se sa Arapima. Tako i u odjeći i imenima.

Pri svemu, muslimani u Endelusu nisu odstupili od kur'anskoga pravila da nema prisile u vjeru. Tako su crkve ostale nedirnute. Pa ko od domicilnog stanovništva hoće tako, neometano je ostajao u svom bezvjerništvu.

Islamska vojska nije sa sobom dovela porodice. Ženili su se domorotkinjama i izmješali se s njima. Na taj način je nastala nova generacija. Njih historičari nazivaju džἶlu-l-muvelledin (generacija mješanaca), čiji su očevi Arapi, a majke Gotkinje. Ta generacija je dala veliki broj čuvenih učenjaka.

Ali, da se vratimo nasljedniku velikog vojskovođe i mudžahida Musaa ibn Nusajra. Njegovog sina Abdulaziza ibn Musaa ibn Nusajra historičari opisuju kao bogobojaznog i skromnog, vrijednog vladara i strpljivog mudžahida. Zahvaljujući tim osobinama, mnogo ljudi je prihvatilo islam.

Abdulaziz je od oca naslijedio odlučnost i snagu. Poput oca, bio je sposoban i pronicljiv vojskovođa.

Preuzeo je vođstvo nad Endelusom 95. godine (714).  Već iste godine je krenuo na krajnji zapad Endelusa. Da bi se spojio sa ostalom muslimanskom vojskom u Astrogi, zauzeo je gradove Evoru, Santaremo, Coimbru. Potom razmišlja o  jugoistoku Endelusa.

Taj dio je zaobišla muslimanska vojska – Tarik je osvajao središnji, a Musa zapadni i sjeverni dio. Zato Abdulaziz kreće na jugoistok, na Malagu i Granadu. Zauzima ih bez većih poteškoća, pa nastavlja prema Mursiji i Orihnelu. Vladar te oblasti Teodomiro dočekuje Abdulaziza sa vojskom u Kartageni. Abdulaziz mu nanosi težak poraz. Teodomiro sa ostatkom vojske bježi u utvrđenje Orihnelu. Uslijedila je muslimanska opsada. Da bi se stekao dojam da su kršćanske odbrambene snage mnogobrojne, Teodomiro naređuje ženama da obuku muška odijela i izađu na gradske zidine. Ni to nije pokolebalo muslimane, pa Teodomiro nudi primirje uz predaju grada.

Abdulaziz se ne zaustavlja. Historičari navode da je osvojio i Narbonu, pokrajinu prema Francuskoj.

Dovršivši osvajanje Endelusa, Abdulaziz se usredsređuje na uređenje države i njenih institucija.

Ali, važno je istaći da su bili vrlo loši odnosi između njega i visokih oficira u njegovoj vojsci. Glavni razlog takvog odnosa prema vladaru Endelusa bila je Egilona, prilježnica kralja Roderika. Ona se i udala za Abdulaziza i promijenila ime u Ummu Kasim. Pokušavala ga je nagovoriti da Endelus proglasi samostalnom državom, a sebe kraljem. Historičari spominju da ga je, kako bi sličio na kralja, čak nagovorila da se pojavljuje s krunom na glavi.

Abdulaziz ibn Musa ibn Nusajr je vladao godinu i sedam mjeseci. Ubijen je u redžebu 97. godine.

Uz saglasnost stanovnika Endelusa, za namjesnika je postavljen Ejjub ibn Habib el-Lahmi. On je vladao samo pet mjeseci, a u tom periodu je glavni grad Endelusa premješten u Kordovu.

Namjesnik u sjevernoj Africi Muhammed ibn Jezid je prati šta se događa u Endelusu. On je u Endelus poslao novog namjesnika, El-Hirra ibn Abdurrahmana  es-Sekafija. Država je počela jačati u vrijeme njegove vladavine. Došao je u zu-l-hidžetu 97. godine i vladao dvije godine i osam mjeseci.

To je period kada je islamskom državom vladao Omer ibn Abdulaziz. Iako je vladao samo dvije godine i dva mjeseca, procjenjuje se da je za to vrijeme za islamsku državu učinio mnogo više nego što bi se moglo učiniti za više stoljeća!

Za Endelus je izabrao novog namjesnika i lično ga poslao iz Šama. To je bilo u ramazanu 100. godine. Bio je to Es-Semh ibn Malik el-Hulani, posebno vješt u vođenju islamskih poslova. Došao je u zu-l-hidžetu 100. godine i vladao dvije godine i osam mjeseci. Bio je pobožan i pošten musliman. Takav na čije rođenje treba čekati godinama!

Endelus je s njim doživio procvat.

Posebnu pažnju je obratio na sigurnosnu situaciju. Endelus je podijelio na pokrajine, koje su bile sačinjene od grupe gradova, a gradovima je dodijelio veća sela i naselja te poljoprivredno zemljište sa plantažama. Uspostavio je mrežu luka i ta pristaništa brodova po Endelusu povezao sa islamskim svijetom. Pokretao je škole, gradio džamije.

Endelus se veoma brzo razvijao.

Halifa je tražio da se od para  koje su preostale od džizije i ratnog plijena, nakon što je podjeljeno vojnicima i zadovoljene državne potrebe, izgradi zid oko grada i podigne novi most.

Kordova se prostirala na dvije obale rijeke, a raniji most se srušio. Novi je napravljen da bi ljudi sa zapadne strane lakše mogli doći do namjesnika i da u svojim pravima ne budu zapostavljeni.

Poznati islamski historičar Lisanuddin ibn Hatib spominje ovaj most.

Idrizi ga precizno opisuje kao most koji je, gracioznošću i veličinom, nadmašio druge mostove. Imao je 17 lukova. Razmak između lukova je 50 pedalja, a jedan pedalj je oko 22.5 centimetara.

U to doba je Evropa bila podijeljena i pocijepana međusobnim sukobima, sve dok na vlast nije došao Karlo Martil. On je uspio ujediniti Francusku i nastojao ujediniti i Evropu. Francuska počinje sve više jačati.

Es-Semh ibn Malik el-Hulani se, nakon što je učvrstio svoj položaj u Endelusu, uputio ka Francuskoj. Bilo je to u zu-l-ka'detu 102. godine. Zauzeo je južnu Francusku, prostore koje su muslimani prije osvojili, ali u kojima se nije ustabilila islamska vlast. Njemu je to uspjelo u pokrajini Santa Marija, kojoj je odredio Ardonu za glavni grad. Potom je krenuo u osvajanje sljedeće pokrajine prema Parizu. Ta pokrajina se zvala Alosa. Njome je vladao Karlov namjesnik Vojvoda Odo, čija se vlast protezala i na drugu pokrajinu, Ibkataniju.

Semh je osvojio okolna mjesta i došao do glavnog grada Alose. Odo je, pripremajući odbranu grada, zatražio pomoć od Karla. Ujedinjeni kršćani su navalili na muslimane 8. zu-l-hidžeta 102. godine. Opkolili su Es-Semhovu vojsku. Zapodjenula se žestoka bitka. Većina muslimanske vojske je ostala u Endelusu, a znatan dio i u Santa Mariji. Na poprištu je bio veoma mali broj mudžahida. Niko od njih nije preživio. Ni njihov predvodnik.

Iza Es-Semha ibn Malika el-Hulanija je ostala stabilna vlast u Endelusu. Bili su postvljeni sigurni temelji razvoja.

Nastaviće se….

Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V

Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV

I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III

Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II