Investicijski fondovi u islamskim finansijama

1

Piše: mr. Muhiba Muratović

Investicijski fond je pravno lice ili zasebna imovina, koje osniva i istim upravlja društvo za upravljanje, na osnovu dozvole koju izdaje Komisija za vrijednosne papire. Investicijski fondovi omogućavaju udruživanje sredstava radi postizanja ekonomske koristi u budućnosti, a posredstvom kojih i mali ulagači mogu ostvariti prednosti ekonomije obima. Fondovi mobliziraju sredstva kako bi ista uložili u potencijalno širok portfolio vrijednosnica. Pojedinačni ili kvalifikovani investitori ulažu višak sredstava u investicijske fondove prvenstveno zbog divrezifikacije rizika, profesionalnog upravljanja, niskih troškova ulaganja i mogućnosti ostvarenja većeg prinosa, u odnosu na investicijske odluke koje bi sami donijeli. Kada ulagači kupuju udjele ili dionice fonda oni stiču indirektno pravo vlasništva u fondu tj u portfoliju kojeg fond posjeduje.

Postoji nekoliko kriterija na osnovu kojih se vrši podjela investicijskih fondova, a osnovna podjela na našem finansijskom tržištu je na otvorene i zatvorene investicijske fondove.

Za zatvorene investicijske fondove je karakteristično da posluju kao dionička društva, pri čemu fond nije u obavezi da otkupljuje dionice od ulagača ili investitora, ali se dionice ovakvih fondova mogu prodati na sekundarnim tržištima po tržišnoj cijeni koja najčešće odstupa od neto vrijednosti aktive fonda. Otvoreni investicijski fondovi su fondovi koji izdaju ili kupuju svoje udjele po neto imovinskoj vrijednosti. Ovakvi fondovi daju mogćnost vlasnicima udjela da u bilo kojem momentu prodaju svoje udjele fondu, što predstavlja veliku fleksibilnost sa stanovišta ulaska i izlaska u/iz fonda. Dakle, karakteristično za ove fondove je i to da se portfolio ovakvih fondova vrednuje dnevno zbog promjene broja udjela i vrijednosti portfolija fonda.

Halal dobit

Fondove možemo podijeliti i prema vrsti vrijednosnih papira u koje ulažu. Tako imamo: novčane, obvezničke, dioničke i mješovite fondove. Nadalje, postoji podjela fondova na uravnotežene i dohodovne fondove, fondove sa aktivnom alokacijom imovine, indeksne fondove, specijalizirane sektorske fondove, partnerske fondove, fondove koji ulažu u nekretnine itd.

Islamski investicijski fond je fond u koji investitori ulažu višak gotovine kako bi se ostvarila halal dobit, striktno prateći šerijatska pravila. Ulagači koji investiraju u islamske investicijske fondove dobijaju certifikate ili dionice kojim se potvrđuje upis njihovog uloga. Usklađenost certifikata/dionica sa Šerijatom zavisit će od ispunjenja dva osnovna uslova koji su postavljeni pred islamske investicione fondove: a.) da ulagači imaju pravo na proporcionalno učešće u ostvarenoj dobiti/gubitku fonda; i b.) da fond prikupljena sredstva investira u poslove koji su šerijatski prihvatljivi. Prvi uslov zahtijeva da vrijednosni papiri ulagačima, umjesto fiksnog povrata na njihovu nominalnu vrijednost, donose proporcionalno učešće u ostvarenoj dobiti/gubitku fonda u skladu sa učešćem ulagača u imovini fonda. Drugi šerijatski uslov zahtijeva, da fond svoja sredstva investira u poslove koji su šerijatski prihvatljivi ili da kompanija u koju fond ulaže prikupljena sredstva posluje u skladu sa šerijatskim principima. Šerijatski zahtjevi u poslovnom odnosu fonda sa ulagačima manje su složeni i jednostvaniji su za primjenu u odnosu na zahtjeve i pravila koja se imaju primjeniti na strani ulaganja od samog fonda.

Osnovna podjela islamskih investicijskih fondova zasnovana je na portfoliju u koje ulažu takvi fondovi. Islamske investicijske fondove možemo posmatrati i kroz druge kriterije, ili iste one kriterije koje koristimo kod klasifikacije konvencionalnih fondova. Međutim, kako bi uvidjeli specifičnosti islamskih investicijskih fondova i/ili sličnost istih u odnosu na konvencionalne, nužno je ove prve posmatrati sa aspekta portfolija u koje ulažu takvi fondovi. Osnovnu podjelu islamskih investicijskih fondova na osnovu portfolija dao je Taqi Usmani Muhammad. Prema navedenom autoru islamski fondovi se dijele na: a.) dioničke fondove; b.) robne fondove; c.) murabaha fondove; d.) idžara fondove i e.) mješovite fondove.

Islamski fondovi koji ulažu u dionice dioničkih društava nazivaju se kapitalni ili dionički fondovi. Dobit koju ulagači u dioničke fondove mogu ostvariti dijeli se na kapitalnu dobit i dobit ostvarenu po osnovu dividendi. Kapitalnu dobit fond ostvaruje kada dionice prodaje po tržišnoj vrijednosti većoj od nominalne, dok dividenda predstavlja dio dobiti fonda koja se dodjeljuje vlasniku dionice, tj. dioničaru kao naknada za njegov kapital. Islamski dionički fondovi slični su društveno odgovornim dioničkim fondovima na konvencionalnom tržištu jer i ovi drugi ulažu u dionice koje ispunjavaju određene kriterije i to u pogledu, okoliša, zdravlja i sigurnosti, politike upravljanja ljudskim resursima, politike zapošljavanja (jednake mogućnosti zapošljavnja), zaštite ljudskih prava i drugih dobrobiti za društvo, prirodni i životinjski svijet i sl.
Idžara u islamskom pravu znači „dati nešto u najam“. Sa stanovišta islamske jurisprudencije pod pojmom idžare se pojavljuj dva oblika, tako možemo razlikovati iznajmljivanje usluga ili iznajmljivanje imovine. U praksi, fondove koji prikupljaju novčana sredstva u svrhu ulaganja u nekretninine, opremu ili neka druga materijalna sredstva u koja je prema šerijatskim principima poslovanja dozvoljeno ulagati, nazivamo idžara fondovi.

Robni fondovi

Kada fondovi prikupljaju sredstva od ulagača u svrhu ulaganja/kupovine šerijatski dozvoljenih roba, a u cilju daljnje preprodaje roba, onda takvi fondovi nose naziv robni fondovi.

Murabaha fondovi se bave prikupljanjem sredstava od ulagača, da bi prikupljena novčana sredstva uložili u kupovinu roba/ proizvoda. Fondovi bi tako kupljenu robu/proizvode dalje prodavali na principu odgođenog plaćanja, po cijeni koja pored nabavne cijene uključuje i dogovorenu profitnu maržu. Murabaha fondovi su slični robnim fondovima, s tim što ovi fondovi moraju ispoštovati dvije skupine pravila: pravila koja se odnose na kupoprodaju i pravila koja se odnose na murabaha transakcije. Prema pravilima za murabaha transakcije fondovi svojim kupcima roba/proizvoda moraju otkriti nabavnu cijenu robe, te time i maržu koju naplaćuju za odgođeno plaćanje.

Mješoviti fond je vrsta fonda koji predstavlja svojevrsnu kombinaciju svih ili samo nekih od prethodno navedenih fondova, osnovan sa ciljem da ulaže u različite vrste imovine, tako da se portfolio fonda može sastojati od ulaganja u dionički kapital, ulaganja u nekretnine, ulaganja u robu po spot prodaji ili robu uz prodaju na odgođeno plaćanje. Činjenica, da se portfolio mješovitih fondova sastoji iz raznovrsne imovine, što ukazuje na kompleksnost i poštivanje znatno većeg opsega šerijatskih pravila od strane samog fonda.