SAFF

Jesmo li zaboravili Magdija Dizdarevića?

Facebook
Twitter
WhatsApp

U nastavku ovog članka donosimo vam priču o tome ko je bio Magdi Didarević, i zašto baš u ovom slučaju pišemo o njemu.

-Bila je srijeda 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević zajedno sa bratom Edibom krenuo u džamiju da klanja jacija-namaz.

O tom nesretnom događaju govori nam Magdijev brat Edib: ”Bio je proučen ezan za jacija-namaz, a Magdi i ja sjedili smo na sofama ispred samog ulaza u džamiju iščekujući ikamet za farz-namaz. Tada smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam ispred ugledao brata Harisa Dvizca. Moj rahmetli brat i ja smo izašli da vidimo šta se dešava. Tu ispred haremskih vrata zatekli sam Erola Beganovića kako se raspravlja sa Harisom i pokušava da nasrne na njega. Međutim, u tom pokušaju ga je sprečavao komšija Zukanović i smirivao situaciju. Mi smo pitali o čemu se radi, i od Dvizca saznajemo da ga je udario Erol na autobuskom stajalištu oko 20 metara udaljenom od ulaza u harem i da je on povrijedio ruku. Tu se situacija smirila i Erol i Zukanović odlaze na vrh jednog sokaka koji vodi na Hadžića liman. Auto Dvizca, u kojem su mu bili supruga i malo dijete, bilo je parkirano na autobuskom stajalištu odmah preko puta tog sokaka. Mi smo krenuli sa Harisom do auta da vidimo kako ćemo da ga odvezemo u bolnicu. Magdi je zaostajao za nama. Prišli smo Erolu i Zukanoviću koji su stajali odmah preko puta da vidimo zašto ga je udario. Tu su se Erol i Dvizac opet sporječkali i Dvizac mu je uzvratio udarcem. Na to je Erol utrčao u sokak na Hadžića liman. Za nekoliko trenutaka na vrhu sokaka pojavila se grupa od otprilike 15 mladića, pa možda i više. Za čas su napunili ulicu. U trenu su se dvije skupine sporječkale i izbila je masovna tuča. Prema snimku, a i po sjećanju, mom rahmetli bratu koji je stajao udaljen od mase na sredini ulice prilazi Igor Salčin i nekoliko sekundi nakon njegovog prilaska moj rahmetli brat ostaje ležati nepomičan na asfaltu. Posljednji smrtonosni udarac mom rahmetli bratu Magdiju nanio je Igor Salčin. Nedugo nakon toga ja mu prilazim i vidim da je u polusvjesnom stanju i da ”krklja”. Pokušavao je progovoriti i očima mi je nešto išaretio, ”gestikulirao” ukazujući u pravcu Igora. Pokušavao je da ustane na stranu, ali nije mogao. Umivali smo ga vodom. Neko je pozvao hitnu i odvezli smo ga u bolnicu, a kasnije je morao biti operisan. Operacija je trajala otprilike dva i po sata. U petak u jutarnjim satima dobio sam poziv na kućni broj. Bio je to doktor Vinković. Izjavio mi je saučešće i rekao da mi je brat umro u 7 sati toga jutra..”

U oktobru mjesecu 2010. godine podignuta je optužnica koju je Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona podnijelo protiv 14 lica za krivično djelo učestvovanja u tuču sredinom jula 2009. godine. To ne bi bilo ništa čudno da u toj tuči nije ubijen nedužni čovjek i niko nije optužen za ubistvo. Znamo da je 15.jula 2009. godine, ispred harema džamije u Mostaru, napadnuta grupa vjernika od strane 20-ak alkoholiziranih i drogiranih osoba koji su tu priliku iskoristili da se „obračunaju“ sa „vehabijama“. Kao ishod tog događaja bila je smrt rahmetli Magdija Dizdarevića. Taj povučeni momak, vjernik musliman, islamskog morala i ahlaka, ubijen je samo zato što je bio vjernik koji se držao islama. Ubijen je zbog svog islamskog izgleda iako je bio čovjek koji nikome nije nažao učinio a nekamoli nekoga povrijedio. Žalosno je i sramotno da tužilaštvo HNK, ni nakon tako duge istrage, nikoga nije optužilo za to ubistvo. Javna je tajna u Mostaru ko je je ubio Magdija i to znaju svi pa i tužilaštvo. Međutim, postavlja se pitanje zašto nema volje da se taj slučaj riješi i procesuira pred sudom?

– Magdi Dizarević je bio osnivač Udruženja studenta prava, te iz tog razloga USP na Skupštini sa kolegama, a na inicijativu Harisa Zahiragića, ustanovili su priznanje “Magdi Dizdarević”, kao najveće priznanje USP-a, a koje će USP, kao najmasovnije udruženje budućih pravika, dodjeljivati osobama koje su protekle godine bili u službi pravde, kao univerzalne ljudske i pravničke vrijednosti i ideala.

www.usp.ba

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA