Kalendar genocida: 75 godina od pokolja Bošnjaka u Koraju

1997

U ponedjeljak, 28. novembra 2016. godine, ni jedna bošnjačka institucija – neće prirediti historijski čas u povodu 75. godišnjice pokolja Bošnjaka u Koraju. Pa, eto, za one u kojima još nije izumrla odgovornost prema bošnjačkoj povijesti, upućujem ovaj poziv da se 28. novembra sjetimo Koraja, molitvom i riječju.

Sporazum partizana i četnika od 01.10.1941., sa zajedničkim štabom za istočnu Bosnu, imao je genocidnu premijeru u pokolju koji je izveden nad velikim bošnjačkim selom Koraj, u istočnom dijelu brčanskog kotara, 28. novembra 1941. godine. Na prostoru Majevice djelovale su dvije četničko-partizanske formacije, od po 100 ljudi, isključivo Srba. Ove formacije su uz pomoć srpskih doborovoljaca iz okolnih sela Puškovca, Tutnjevca, Milina sela i Maleševca napali Koraj ujutro 28. Novemebra, uz povike: “Živio Kralj” i “Živio Staljin! Smrt Turcima!” Dio stanovništva se na jednoj strani sela uspio probiti i spasiti bijegom prema Čeliću i Brčkom. Pošto su Korajčani prepoznavali Srbe iz obližnjih sela, ovi su Korajčane na najbrutalniji način nakon pljačke ubijali, da ne bi ostalo svjedoka i očevidaca koji bi poslje mogli prokazati napadače. Nisu štedjeli nikoga, ni žene, ni djecu. Tačan broj pobijenih nikad nije ustanovljen, jer su mnogi izgorjeli u svojim kućama, ali se po iskazima izbjeglica zaključilo, da je poklano, poubijano i izgorjelo preko 300 osoba te je ranjeno oko 200. Popaljenih kuća je bilo 150, a najgore je stradalo središte Koraja. Starog hodžu koji je u svojoj sobi čekao smrt i nije nikud izlazio teško ranjenog bacili su u vatru. Aliji Begiću palili su prsa vatrom koju su ložili na trgu. Jedna žena je u očaju u bunar bacila troje djece i zatim za njima sama skočila. Pred opljačkanim dućanom Miralema Zaimovića ležalo je petnaest leševa civila po kazivanju općinskog bilježnika Ešrefa Barjaktarevića. Postoje strašna svjedočenja o bestijalnosti četničko-partizanskog pogroma nad bošnjačkim civilima Koraja. Ovaj događaj je potaknuo bošnjačke prvake Tuzle i Bijeljine da se sakupe i oglase, putem Rezolucija, koje se računaju kao šesta i sedma Rezolucija u nizu od sedam Rezolucija El-Hidaje iz 1941. Godine. Nakon mjesec dana tuzlanski muftija Šefket Kurt će spriječiti plan ustaških vlasti da se tuzlanski Srbi pobiju za Badnje veče, čime je posvjedočio trajnu bošnjačku opredjeljenost idejama antifašizma, tolerancije i bosansko-hercegovačkog patriotizma.

(Izvor: Kultura sjećanja, Televizija Sarajevo i Virutelni muzej genocida, izdanje od 25. novembra 2016., Autor: Fatmir Alispahić)