Piše: Ramiz Hodžić Ramke
Kada pratite bh. medije jasno je da najavljenu homoseksualnu paradu naše društvo podržava i opravdava. Ne samo to, referirajući se na medije, očito je da su u manjini protivnici ovakvog vida ispoljavanja seksualnosti. Ne samo to, čak su i protivnici okupljanja nadglasani, njihovo protivljenje žestoko je i u velikom broju kritikovano. Dodajmo da su brojne ličnost, koje su nekako etablirane u javnosti kao bitni i viđeni, dali glas podrške LGBT manifestaciji.
Onda je došlo do toga de se čuje narod. Srajevska redakcija srbijanske televizije N1 priredila je anketu „Podržavate li Povorku ponosa u Sarajevu“. Nakon nekoliko dana, rezultati su jasni: oko 92 posto ljudi je protiv, oko 7,3 posto je za, a oko jedan posto je neutralnih. Bitna je napomena da su stvarni brojevi veliki, učešće u anketi je uzelo oko 130 hiljada ljudi. Jasno je da slike stvorene u medijima drugačije pa je prosječan građanin ubijeđen da 90 posto ljudi u BiH podržava povorku u Sarajevu.
Nikakve katedre, niti istraživanja, nikakvi komunikolozi i sociolozi ne trebaju, ovdje je jasan zaključak jer je očigledan nepremostiv jaz između volje i glasa naroda i onoga što nam mediji prikazuju. Ne postoji bolji način da se uvjerimo da su kreatori naše medijske stvarnosti manipulatori. Sve ono za što u svojoj subektivnosti i neznanju optužuju druge su, ustvari, oni – bezočni lažovi, propagandne ništarije, kradljivci. Jer, oni kradu narodnu volju, u svojim medijskim laboratorijama ih izobličuju i u novinske, TV i online izloge stavljaju nešto totalno drugačije od onoga što je među narodom.
Osim što su novinari pristrasni, jer forsiraju svoje ideje i njima prihvatljive aspekte, oni i biraju sagovornike koji podržavaju najavljeno okupljanje u Sarajevu, lučem traže čak i nebitne pojedince iz javnog života kako bi stvorili iluziju o većinskoj podršci paradi. Kolumnisti, analitičari, kulturnjaci, face, likovi, stralete – i oni su pokazali da su se odrodili od naroda.
Dok se mediji slomiše optužujući političare kako im nije bitan narod, novinari i urednici su upravo ti koji su gluhi na potrebe i mišljenje onih kojima se obraćaju i čiji glas, navodno, predstavljaju. Slučaj „parada“ je eklatantan dokaz da su mediji antinarodni, da strše i nemaju poštovanja prema narodu i postulatima profesije.
