Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nekada hrabrost može svog vlasnika koštati gubitka života, pa da li to onda znači da kukavičluk štiti kukavicu od opasnosti i pogibije? Nikako! Onih koji umiru okrećući leđa, mnogo je više od onih koji umiru suočavajući se sa opasnostima. Slava ima visoku cijenu koju čovjek dobrovoljno plaća, ali ni poniženje ne oslobađa njenog vlasnika danka koji plaća mimo svoje volje i kao prezrena osoba.
Narod koji nastoji poštedjeti svoje sinove u vrijeme džihada i borbe za slobodu, izgubit će ih u danima mira. Onaj ko za slobodu ne daje heroje koji će poginuti kao časne vođe i gospodari, dat će za ropostvo ljude koji će biti obješeni kao nečasni i prezreni.
Oni koji misle da je odricanje na Allahovom putu teret dostojan žaljenja, a smrt na Allahovom putu žrtva dostojna saučešća, oni nemaju ništa s vjerom, i oni su gubitnici na dunjaluku i na Ahiretu.
Takvi zaslužuju da budu živi zakopani i da leže u kolijevci poniženja, ne da se odmaraju i da žive u rahatluku, već da se nad njima obistini kletva Halida ibn Velida: ”Ne spavale oči kukavičke!”
Kakvo stanje očekujemo ako države okupatori i uzurpatori napreduju a uzurpirane i poražene države se povlače?
Kakvo stanje očekujemo ako je nevjernički i agresorski narod spreman na žrtvu, a muslimani spremni jedino na povlačenje?
Kur'an se eksplicitno obraća vjernicima, objašnjavajući im da su gubici pravedna podjela između vjernika i nevjernika na poprištu borbe i opstanka. Pa ko okrene leđa bježeći sa bojnog polja i pristajući na poraz i poniženje, on je izgubio vrijednost kod Allaha.
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 140.)
Čovjeka koji živi samo za sebe, od kojeg nema koristi njegov narod i njegova država, i koji nije spreman pomoći i braniti svoju vjeru, on je bezvrijedan. Nema nikakve vrijednosti čovjek koji svoj život posveti zadovoljavanju svojih strasti i ispunjenju svojih želja, pa ako udovolji svojim strastima i prohtjevima, ne mari ni za čim drugim. Takvo stvorenje ne vrijedi ništa u islamu. On ne zaslužuje pobjedu na ovom svijetu niti nagradu na Ahiretu.
Čovjek nema vrijednost ako ne vjeruje u Allaha, a njegova vjera nema vrijednosti osim ako je za nju spreman žrtvovati život i imetak.
Kur'an nam objašnjava da čovjek, po svojoj prirodi, voli da živi sigurno u svom mjestu, sretan u svom poslu, i bezbrižan i zadovoljan u svom domu sa svojom ženom i djecom.
Međutim, kada glasnik pozove u borbu na Allahovom putu, onda iskreni musliman mora sve ovo zaboraviti i razmišljati samo o pomaganju svoje vjere i spašavanju svoje porodice, naroda i države. U suprotnom, islam je čist od njega, shodno ajetu: ”Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Et-Tevba, 24.)
Narod kojem teško pada borba na Allahovom putu, sâm sebi kopa grob i nameće svojoj djeci poniženje koje neće prestati do Sudnjeg dana.
Stoga, nosimo emanet vjere s ponosom i budimo spremni na odricanje i plaćanje cijene u ime Allaha, inače ćemo je platiti radi šejtana i to protiv naše volje, a nećemo dobiti nikakvu nagradu.
