Ne slušaj demagoge i ne pristaj na podaništvo

1235

Piše: Muhamed Gazali / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uvjeravat će te da siromaštvo nije mana, da Allah voli siromašne, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio siromašan, da je zadovoljstvo sa malo nafake neizmjerno blago, da je asketizam vrlina, da je pohlepa mana i ružno djelo, da je dobroćudnost kapital siromašnih i da su bogataši krvopije i gulikože.

Neće ti pričati o bogatom ashabu hazreti Osmanu, r.a., i njegovom izdvajanju ogromnog imetka u svrhu opremanja vojske za pohod na Tebuk.

Neće ti pričati o Talhi, r.a., i njegovoj velikodušnosti, niti o Zubejru, r.a., i njegovim nekretninama, niti o Abdarahmanu ibn Avfu, r.a., i njegovoj trgovini koja ga je učinila milionerom, niti o Sa'du ibn Ebi Vekasu i njegovim dobrovoljnim prilozima i udjeljivanju sadake.

Neće ti govoriti o tome da se naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., utjecao Allahu od nevjerstva i siromaštva, niti o tome da je gornja ruka bolja od donje ruke, niti da je jak vjernik bolji i draži Allahu od slabog vjernika.

Umjesto toga, oni će ti reći da je u redu biti siromašan, slab i potreban, jer tada nećeš ništa pitati, nećeš pokušati osloboditi se i izaći iz tog stanja u kojem ti je dovoljno da imaš koricu hljeba za jedan dan, nećeš pitati i pričati o nepravdi, o poltronstvu, o svjesnom i namjernom iscrpljivanju i izrabljivanju ljudi. Ako bi slučajno izašao iz tog bijednog stanja, onda bi se oni prepali da ne postaneš buntovnik i nametljivac koji je prešao granicu dozvoljenog, i da bi možda mogao početi razmišljati, planirati, raditi i možda – ne daj Bože – pobijediti.