Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibrahim el-Neha'i (47.-96.h.g./666.-714.) bio je, zajedno sa imamom Eš-Ša'bijem, najpoznatiji islamski učenjak u Kufi u svoje vrijeme. Kada bi ljudi pitali poznatog tabiina Seida ibn Džubejra za fetvu, on bi im govorio: ”Zar od mene tražite fetvu a među vama Ibrahim el-Neha'i?!”
Ibrahim el-Neha'i bio je ćorav u jedno oko, a njegov učenik Sulejman ibn Mihran el-‘Ameš bio je slabog vida i kada su jednom hodali ulicom Kufe prema džamiji, Ibrahim el-Neha'i rekao je El-‘Amešu: ”Možda bi najbolje bilo da se razdvojimo i da ti ideš drugim putem u džamiju. Bojim se da će, ako zajedno prođemo ulicom, maloumnici govoriti: ‘Ćoravi vodi slijepog’, pa će nas na taj način ogovarati i zaraditi grijeh.”
El-‘Ameš mu reče: ”Šta fali, mi ćemo time zaraditi nagradu, a oni će zaraditi grijeh.”
Na to mu je Ibrahim rekao: ”Subhanallah, bolje je da se sačuvamo i spasimo i mi i oni, nego da mi zaradimo nagradu a oni grijeh.”
Pogledajte ovo saosjećanje i samilost prema ljudima i plemenitost u ophođenju sa njima. Ibrahim el-Neha'i nije se brinuo samo za svoju vjeru, već je želio sačuvati vjeru i drugih ljudi. Nije želio postići sevab i nagradu, ako je cijena tog sevaba i nagrade grijeh koji će počiniti neki musliman.
Zbog čistoće njihovih srca, Allah ih je uzdigao na visoke stepene i ostavio lijep spomen na njih. Ogromna je razlika između onih koji vjeru islam vide kao plijen kojeg žele prigrabiti samo za sebe, i onih koji puninu vjere vide u sačuvanosti i punini vjere drugih ljudi i koji se raduju njihovoj uputi. Zadaća Allahovih poslanika bila je da ljudima pokažu put koji vodi do Dženneta, i blago onome ko posjeduje nešto od poslaničkih svojstava i ko koristi njihovu metodologiju u pozivanju ljudi na pravi put.
