Poigravaju se sa ljudskim životima, a nisu ni tvorci ni gospodari života

473

Piše: dr. Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je jedan vješti grnčar izradio mali vrč uz veliki napor i prodao ga nekom neodgovornom mladiću, rekavši mu: ”Bit ćeš sretan i zadovoljan mojom robom i sigurno se njome mogu koristiti i tvoji sinovi i tvoji unuci.” Nedugo zatim, dok je sa svojim kolegama iz esnafa išao putem, ugledali su skupinu mladića koji su nosili lijepo izrađenu grnčariju koju su kupili od tih grnčara, a zatim su je stavili i poredali na vrh brijega iza kojega je bila provalija i gađali kamenjem, kao da su se kladili ko će od njih razbiti više vrčeva i ostalih posuda.

Slomljena i razbijena grnčarija padala je u provaliju, a mladići su poskakivali od radosti i grohotom se smijali. Grnčari su potrčali prema njima i ljutito povikali: ”Šta to radite, nesretnici? Vi ne znate vrijednost blaga koje je u vašim rukama!”

Iznenađeni zbog takvog postupka grnčara, mladići su odgovorili: ”Zašto se ljutite? Mi smo kupili od vas robu i slobodni smo da radimo sa njom šta hoćemo.”

Grnčari su na to kazali: ”Ali, ova grnčarija je nama draga. Koštala nas je ogromnog truda dok je dobila takav oblik. Mi smo u ilovaču od koje smo izradili tu grnčariju uložili veliki napor, utkali smo u nju naše duše dok nije postala lijepo oblikovana i korisna. I sada je vi, o slabovjerni klipani, pretvarate u komadiće i igrate se sa njom.”

Našao sam u ovoj priči simbolički smisao osude neprijatelja ljudskog života, trgovaca ratovima i ubica cijelih naroda, koji nemilosrdno razbijaju grnčariju nakon što je u nju udahnuta duša, te tako prizivaju na sebe Božiji gnjev, osvetu, prokletstvo i kaznu. Kur'anska poruka je: ”Ne ubijajte jedni druge”, tj. ne ubijajte sami sebe ubijajući druge ljude.

Govoreći o stvaranju čovjeka, Allah je u Kur'anu objavio: ”On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio.” (Er-Rahman, 14.)

Arapski termin ”salsāl” znači sasušenu zemlju koja, kada se udari po njoj, pušta zvuk i liči grnčariji od koje se prave vrčevi i drugi predmeti.

Posude od grnčarije karakteriše svojstvo čuvanja vode, kao i rashlađivanje i oživljavanje vode. Da, oživljavanje vode! Jer, posredstvom grnčarije vazduh prodire duboko u vodu i daje joj novi smisao i okus, tako da voda ima svoj specifičan život.

Ljudsko tijelo je ”posuda” koja se sastoji od 23 elementa koji se nalaze u zemlji.

Muhammed, s.a.v.s., obavijestio nas je o fazi ljudskog (ademovskog) tijela prije nego je u njega udahnuta duša. Naime, neko od ashaba upitao je Poslanika, s.a.v.s: ”Kada si ti bio poslanik?”, a on je odgovorio: ”Ja sam bio poslanik dok je Adem bio između duše i tijela (tj. dok je bio utkan u smjesi zemlje – ilovače od koje je stvoren).” (Ahmed, Taberani, Hakim, Ebu Nuajm u djelu Hilyetul-evlija i Bejheki u djelu Šuabul-iman, preko Irbada ibn Sarije, r.a.)

Ova ljudska (ademovska) skluptura (figura), prije nego je u nju udahnuta duša, formirana je od: zemlje (ar. turāb), zatim je ta zemlja pomiješana sa vodom i postala je ilovača ( ar. tinetun), zatim je ta smjesa ostavljena koliko je Allah htio dok nije postala ljepljiva ilovača (ar. tinun lazib), zatim je u toj formi ostala koliko je Allah htio dok nije postala poput crnog mulja ili blata (ar. hameun mesnun), zatim je u toj formi ostala koliko je Allah htio dok nije postala poput grnčarije (ar. salsālun kel-fehhār).

Moguće je da su bile četiri faze formiranja ljudskog tijela, ili pet, ili tri, ali je poenta da su te faze slične fazama razvoja embrija u majčinoj utrobi. Što bi značilo da je svaka faza trajala po četrdeset dana kao i faze embrija u majčinoj utrobi. A moguće je da su to posebni Allahovi dani koji nisu kao obični dani, pa je onda ta smjesa prolazila kroz hemijski proces koji je trajao dugi niz godina sve dok ta grudva ilovače nije fermentirala i pretvorila se u DNK, a zatim u živu ćeliju.

 

Imam Muslim bilježi hadis od Enesa ibn Malika, r.a., u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nakon što je Allah, dž.š., oblikovao tijelo Ademovo u Džennetu, ostavio ga je onoliko koliko je htio ….” Komentirajući ovaj hadis, Ibn Abbas, Ibn Mes'ud i još neki ashabi, kazali su: ”Ostavio ga je četrdeset dana ili četrdeset godina, ili je pak svaka faza trajala po četrdeset godina.” Uglavnom, o ovome postoje mnogobrojne predaje koje je zabilježio imam Et-Taberi, zatim imam Es-Sujuti u djelu Ed-durrul-mensur, i drugi.

Ova predaja navela je neke komentatore Kur'ana da u tom smislu prevedu i značenje ajeta iz sure El-Insan: ”Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?” (El-Insan, 1.), kao i ajet: ”A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?” (Merjem, 67.) Dakle, čovjek je prošao kroz fazu kada nije bio ništa, zatim kada nije bio spomena vrijedan, a zatim je napredovao i prolazio kroz faze usavršavanja do konačnog oblika.

Što se tiče ovoga pitanja, treba kazati da Kur'an nije knjiga o egzaktnim naukama, pa da objašnjava detalje, već Kur'an, kao Allahova objava, postavlja temelje i osnovne principe radi vjerskih, odgojnih i kulturnih intencija i trasira vlastiti put naučnim istraživanjima.

Ono što je Kur'an prešutio, to je milost, a što je spomenuo, to je mudrost.  Autentične naučne činjenice i fakti ne smetaju nikome i one su saveznik Objavi. Ono što smeta i šteti jeste nepotpuno znanje koje prati samoobmana i uobraženost, kao što također smeta i šteti pretpostavka, fikcija i neznanje, koje njihov autor smatra znanjem. Kur'an eksplicitno naređuje putovanje zemljom radi istraživanja i proučavanja prvog stvaranja, na šta aludira ajet: ”Reci: ‘Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio.”’ (El-Ankebut, 20.) Tj. putujte po svijetu da vidite kako je počelo stvaranje.

Proučavanje i posmatranje strukture ranih ljudskih lobanja otvorilo je put novim saznanjima i otkrićima, ali je, u tom pogledu, nauka još uvijek u povoju i nije dala svoju posljednju riječ u mnogim teorijskim pitanjima i problemima.

Možda je povjerenje nekih muslimana, u naučne teorije iz oblasti biologije, veće od povjerenja zapadnih učenjaka, koji, na temelju usvojenih spoznajnih praksi, svemu pristupaju s opreznošću i rezervom i koji ne dozvoljavaju da ideološko ubjeđenje i interesi upravljaju naukom i njenim rezultatima.

Takav pristup čovjeku daje više prostora za istraživanje, fleksibilnost i prihvatanje različitih pretpostavki i tumačenja, te odmjerenost u prihvatanju naučnih teorija ili njihovom negiranju. Allah, dž.š., upozorava nas u Kur'anu: ”A vama je dato samo malo znanja.” (El-Isra’, 85.)

Prvo što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s., vezano je za stvaranje, odnosno, vezano je za stvaranje čovjeka od ugruška, zatim podsticaj na čitanje i nauku, te korištenje svih mogućnosti koje je Allah podario čovjeku radi otkrivanja onoga što nije znao. Uzvišeni je objavio: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1.-5.)

Najnovija revolucija koju živi savremeno čovječanstvo zapravo je tzv. ”genetska revolucija”, koja pokušava otkriti ključeve za kontrolu složenog sistema gena, njihovu povijest, budućnost i mogućnost obnavljanja.

Kur'an povezuje znanje sa principom ”Uči u ime Boga”, kako bi zaštitio čovjeka od grijeha zloupotrebe nauke i isključivanja morala iz nauke, kao što je poigravanje sa ljudskim identitetom, kloniranje, pokušaj da se prodre i dosegne sama bit ljudskog bića radi naučnih eksperimenata, te zanemarivanja činjenice o Ademovom stvaranju, koji je bio ilovača, a zatim je postao sasvim drugo stvorenje nakon što je u tu ilovaču udahnut melekski (anđeoski) duh.