Pročitajte prekrasnu priču o primanju islama američkog profesora matematike Jeffreya Langa

2907

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Dragi postači, u namjeri da vam uljepšamo trenutke mubarek mjeseca ramazana, donosimo vam prekrasnu priču o primanju islama američkog profesora matematike Jeffreya Langa.

Naime, ovaj američki profesor nakon primanja islama napisao je knjigu Borba zbog vjere, u kojoj se nalazi i priča o njegovom putu u islam. Osim ove, Jeffrey Lang napisao je i knjigu Čak i anđeli pitaju – put islama u Ameriku.

Jeffrey Lang je o svom primanju islama ispričao: ”Bila je to mala soba bez ikakve prostirke i namještaja, osim crvenog tepiha, a na njenim sivim zidovima nije bilo nikakvih ukrasa. Soba je imala mali prozor kroz koji je ulazila svjetlost. Bili smo poredani u redove. Ja sam bio u trećem redu i nisam poznavao nikoga od tih ljudi. Savijali smo tijela i padali ničice tako da smo čelom dodirivali crveni tepih. Atmosfera je bila tiha, mjesto je bilo ispunjeno neopisivim mirom i spokojem. Pogledao sam naprijed i ugledao sam čovjeka koji nas je predvodio. Stajao je ispod prozora, a na sebi je imao bijeli ogrtač. Probudio sam se iz sna. Osjećao sam se vrlo ugodno.”

Zatim je nastavio: ”Predavao sam na Univezitetu u San Franciscu i ostavljao sam vrata moga ureda uvijek otključana, jer sam se bojao da ne izgubim ključeve. Studenti su imali naviku da ostavljaju knjige na mom stolu. Jedanput sam došao u ured i ugledao sam nasred stola knjigu zelenih korica. Uzeo sam knjigu i na koricama pročitao naziv Prevod Kur'ana na engleskom jeziku. Začuđeno sam se pitao ko li je mogao ostaviti ovu knjigu na moj sto i šta je htio tim postupkom? Nakon izvjesnog vremena uzeo sam da čitam prevod Kur'ana. Posebno me je zaintrigiralo kur'ansko kazivanje o stvaranju čovjeka i kur'ansko poimanje svrhe njegovog stvaranja koje se uveliko razlikuje od biblijskog poimanja svrhe stvaranja čovjeka na Zemlji. Danima sam razmišljao o tome. Razmišljao sam o pročitanom kur'anskom tekstu i dok sam odlazio na posao. Osjećao sam potrebu da o tome razgovaram sa nekim muslimanom. Čuo sam da u sklopu Univerziteta postoji mesdžid, pa sam odlučio da ga posjetim.

Sišao sam niz stepenice i stao ispred vrata bojeći se da uđem unutra. Vratio sam se nekoliko stepenica nazad, udahnuo duboko i opet sišao do vrata mesdžida. Međutim, osjećao sam toliku tremu da me noge nisu mogle nositi. Ispružio sam ruku prema vratima i počeo sam drhtati, a onda sam se opet vratio nekoliko stepenica nazad.

Osjećao sam se poraženo i mislio sam se vratiti u svoj ured. Prošlo je nekoliko ogromnih sekundi ispunjenih tajnama. To me je nagnalo da pogledam u nebo. Proživio sam deset godina odupirući se molitvi (dovi) i gledanju u nebo. Sada se taj otpor srušio i ja sam počeo učiti dovu: ‘Bože, ako želiš da uđem u mesdžid, daj mi snagu.’

Sišao sam niz stepenice i otvorio vrata. Unutra su bila dvojica mladića koji su nešto razgovarali. Kad su me ugledali jedan od njih je upitao: ‘Šta ste trebali? Želite li možda saznati nešto o islamu?’ ‘Da, da!’, rekao sam. Nakon dugog razgovora osjetio sam potrebu da primim islam. Tu sam, pred imamom mesdžida, izgovorio riječi šehadeta.

Te su riječi bile poput kapljica čiste hladne vode koje su se spuštale niz grlo čovjeka koji je umirao od žeđi.

… Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam prvi put izgovorio šehadet, bio je to najteži trenutak u mom životu, ali istovremeno i najmoćniji i najslobodniji trenutak u mom životu.

Nakon dva dana naučio sam klanjati džuma-namaz. Bili smo na drugom rekatu džuma-namaza. Imam je učio Kur'an a mi smo stajali iza njega poredani u redove (safove). Ja sam bio u trećem safu. Kretali smo se kao jedno tijelo a kad smo činili sedždu naša čela dodirivala su crveni tepih. Imam je stajao ispod prozora i na sebi je imao bijeli ogrtač. Zaplakao sam i rekao sam sebi: ‘To je taj san! To je isti san!’ Pitao sam se je li to zaista stvarnost ili san. Oči su mi bile ispunjene suzama. ‘Es-selamu alejkum ve rahmetullah!’, namaz se završio, a ja sam nakon predaje selama gledao u sive zidove mesdžida, iste one zidove koje sam vidio u snu. Obuzeo me je čudan strah, jer sam prvi put u životu osjetio ljubav koja se ne može postići i osjetiti bez istinskog vraćanja Allahu.

Prije islama, u životu nisam znao značenje ljubavi, ali kad sam pročitao Kur'an, osjetio sam veliku bujicu samilosti i saosjećanja, i počeo sam osjećati pulsiranje ljubavi u mom srcu. Ono što me je odvelo u islam jeste Allahova ljubav kojoj se ne može odoljeti.”

Jeffrey Lang o islamu

Govoreći o islamu, Kur'anu i namazu, Jeffrey Lang, rekao je: ”Islam je pokornost Božijoj volji, put koji vodi ka bezgrančnim visinam i stepenima bezgraničnog mira i spokoja. Islam je pokretačka snaga svih ljudskih sposobnosti, dobrovoljno zalaganje i ustrajnost tijela, uma, srca i duše.”

Jeffrey Lang o Kur'anu

”Kur'an, ova sveta knjiga, snažno me je zarobila, zagospodarila je mojim srcem i natjerala me da se u potpunosti predam Allahu. Kur'an pokreće i vodi onoga ko ga uči do krajnje tačke i krajnjeg trenutka, gdje se učaču Kur'ana čini kao da stoji pred svojim Stvoriteljem. Ako Kur'an shvatite ozbiljno, ne možete ga čitati sa jednostavnošću, tek onako, jer on vas podstiče i vodi, kao da ima pravo na vas. On raspravlja sa vama, kritikuje vas i izaziva. Bio sam sa druge strane, i postalo mi je jasno da me Onaj Koji je objavio Kur'an zna bolje nego što ja znam samog sebe. Kur'an me je uvijek preticao u mom razmišljanju i on je odgovarao na moja pitanja. Svake noći postavljao sam  pitanja i iznosio primjedbe, ali su mi se sutradan otkrivali odgovori.”

Jeffrey Lang o namazu

”Nakon što sam prešao na islam trudio sam se da klanjam namaz u džamiji kako bih mogao slušati učenje Kur'ana, iako nisam znao arapski jezik. A kada su me pitali o tome kako se mogu smiriti uz nešto što ne razumijem, odgovorio sam: ‘A kako se novorođenče smiruje uz glas svoje majke iako ne razumije šta mu govori. Nadam se da ću zauvijek živjeti pod zaštitom tog glasa.’

Namaz je osnovna dnevna mjera za stepen poniznosti i skrušenosti pred Gospodarem. O, divnog li osjećaja, kada učiniš sedždu i ničice padneš na zemlju, odjednom osjetiš kao da si uzdignut u Džennet, da udišeš džennetski zrak i mirišeš džennetske mirise. Osjetiš kao da si uzdignut sa zemlje pred Onoga Koji je izvor veličanstvene i uzvišene ljubavi.”

“Od svih namaza sabah-namaz ima najsnažniji utjecaj. Pokretački motiv za odlazak na sabah-namaz – dok svi spavaju – jeste čuti melodiju Kur'ana koja ispunjava tišinu noći, tako da se osjećate kao da napuštate ovaj svijet i putujete sa melekima kako biste slavili Allaha u zoru.”

Ovaj tekst zaključujemo nadahnutom dovom Jeffreya Langa u kojoj je učio: “Allahu moj, ako bih se ikada više okrenuo nevjerstvu u mom životu, usmrti me prije toga i liši me života. Allahu moj, ja ne mogu živjeti ni jednog trena bez vjere u Tebe!”