Razumijevanje muževnosti u islamu

757

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Postoje različita tumačenja i shvatanja pojma muževnosti ili muškosti (ar. rudžulet). Neki smatraju da taj pojam označava snagu i hrabrost, neki ga interpretiraju u značenju vođstva, čvrstine i odlučnosti, neki rudžulet ili muževnost objašnjavaju kao plemenitost i altruizam, a neki kao zalaganje ugleda i autoriteta kako bi se zauzimalo za ljude u ostvarivanju njihovih prava.

Allah je spomenuo rudžulet ili muževnost na više od pedeset mjesta u Kur'anu. I islamski ummet danas ima nasušnu potrebu za ljudima koji posjeduju istinski rudžulet ili muževnost, koji će dostojanstveno nositi emanet vjere, koji će biti u službi islama, svoga naroda i države u svakom momentu, a čiji moto će biti ajet: ”Ima vjernika (er-ridžal) koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23.)

Mjerilo muževnosti u islamu nije novac, niti ugled i pozicija, već dobra djela, lijep ahlak i snaga vjerovanja.

Prenosi se da je pored Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prošao čovjek, pa je Poslanik, s.a.v.s., upitao ashabe: “Šta kažete o ovome?” Rekli su: ”Ovo je čovjek koji ako zaprosi djevojku dat će mu je, ako se zauzme za nekoga, njegovo zauzimanje bit će prihvaćeno, a kad nešto kaže, njegova se riječ sluša.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., šutio je na njihove riječi, a onda je pored njih prošao siromašni musliman, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: ”Šta kažete o ovome?” Rekli su: ”Ovo je čovjek koji ako zaprosi djevojku, neće mu je dati, ako se za nekoga bude zauzimao njegovo zauzimanje neće biti prihvaćeno, a kad nešto kaže, njegova riječ se ne sluša.” Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ovaj drugi je bolji od zemaljske kugle ispunjene ljudima poput ovog prvog.” (Buharija)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio simbol istinske muževnosti i u svjetlu te osobine odgajao je i svoje ashabe. Oni su dobro zapamtili njegove riječi koje je uputio mušričkim vođama kada su mu ponudili vlast i novac samo da odustane od poslaničke misije: “Kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku, ja ne bih ostavio ovu stvar sve dok Allah ne dadne pobjedu ovoj vjeri ili dok ja ne budem ubijen na tom putu.” (El-Bejheki, Delailun-nubuvve, 2/187; Siretu Ibn Hišam)

Značenja muževnosti

– Muževnost može značiti čistoću (unutrašnju i vanjsku), na šta aludira ajet: ”Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole  često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste.” (Et-Tevba, 108.)

– Muževnost je snaga vjere prije bilo kakve druge snage. Ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Abdullah ibn Mes'ud bio je slabašnog i mršavog tijela. Jedanput se popeo na palmino stablo, pa mu je vjetar podigao odjeću i oktrio potkoljenice koje su bile izrazito mršave. Kada su to vidjeli, ashabi su se počeli smijati, pa ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: ”Zašto se smijete?” Rekli su: ”Allahov Poslaniče, smijemo se njegovim mršavim nogama.” Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, njegove noge će na vagi Sudnjega dana biti teže od brda Uhud.” (Ahmed)

– Muževnost znači nošenje odgovornosti, iskreno savjetovanje i stajanje u odbranu iskrenih i čestitih vjernika, kao što dolazi u ajetu: ”I jedan čovjek s kraja grada dotrča: ‘O Musa’ – reče – ‘glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.'” (El-Kasas, 20.) Čovjek spomenut u ovom ajetu došao je sa kraja grada i to žureći, odnosno trčeći, da bi upozorio Musaa, a.s., na opasnost koja mu prijeti od strane faraona i njegovih glavešina.

– Muževnost je snaga govora u odbrani istine, reći istinu u lice nepravednom vladaru, na šta aludira ajet: ”A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: ‘Zar da ubijete čovjeka zato što govori: -Gospodar moj je Allah!, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.”’ (El-Gafir, 28.)

– Muževnost je postojanost pred dunjalučkim izazovima i uzdizanje iznad strasti i pohote, zbog straha od dana u kojem će djeca osijediti. Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” (En-Nur, 37.-38.)

– Muževnost znači ispravno mišljenje, lijepa riječ, čovječnost i dostojanstvo, međusobno potpomaganje i solidarnost.

– Muževnost se pokazuje u vremenu kriza i fitne kada su nam potrebni vjernici koji su postojani na istini, oni koji su spremni da brane istinu ne bojeći se ničijeg prijekora, kao što dolazi u ajetu: ”Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – rekoše: ‘Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!'” (El-Ma'ida, 23.)

– Muževnost je pomaganje svojoj supruzi u kućnim poslovima i odgoju djece, kao i istinska ljubav i briga za svoju porodicu i njihov odgoj. Kada su Aišu, r.a., upitali kakav je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u kući, odgovorila je: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u svojoj kući bio najnježniji i najplemenitiji čovjek, bio je uvijek nasmijan. Pomagao je svojim ženama u kućnim poslovima, krpio je i ušivao obuću i odjeću, muzao je ovce i radio u kući kao što neko od vas radi u svojoj kući. Kada bi nastupilo vrijeme namaza odlazio bi u džamiju i nikada nije udario ženu i slugu.”

– Muževnost poznaje samo jedno mjerilo na osnovu kojeg se vrednuju ljudi, a to je bogobojaznost. Islam ljude ne vrednuje i ne razlikuje po boji kože, spolu, porijeklu, imetku i ugledu, jer su svi ljudu od Adema a Adem je od zemlje. U Kur'anu dolazi: ”O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El-Hudžurat, 13.)

Komentirajući ovaj ajet, Ibn Tejmijje je rekao: “To je razlog zašto u Allahovoj Knjizi nema nijednog ajeta u kojem se neko hvali zbog porijekla, ili u kojem se neko kudi zbog porijekla. Umjesto toga, Kur'an hvali iskreno vjerovanje, bogobojaznost i pobožnost, a kudi nevjerstvo, griješenje i nepokornost Allahu.”