Šejh Selman nagovještava konačni okršaj cionista i nosioca Istine

186

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Naša tamna noć treba da bude noć poniženog i tužnog Kudsa, koji se savija od bola u svojim okovima i strepi i strahuje od poganih nogu, koje prijete da ga pogaze i uprljaju te da se poigravaju sa krvlju njegovih sinova.

Kada su saveznici opkolili Medinu i kada su muslimani bili naizgled u bezizlaznoj situaciji, Muhammed, s.a.v.s., obradovao je ashabe pobjedom.

Ja nimalo ne sumnjam da se kur'anske riječi: ”va'dul-ahireti””zadnja prijetnja”, ili ”druga prijetnja”, iz sure El-Isra’ odnose na posljednji okršaj između cionista i nosilaca Istine, ”pa kad dođe zadnja prijetnja, dovešćemo vas izmiješane.” (El-Isra’, 104.) Svjedoci smo da je Allah ”doveo” Jevreje sa svih strana svijeta i da su se naselili u Palestini. I sada slijedi: ”A kada dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.” (El-Isra’, 7.) Ovo je obećanje koje će se bez sumnje ispuniti.

Zločinačka sila odlučila je da u ovom vremenu oskrnavi Mesdžidul-aksa, da ga spali, da podijeli vrijeme i prostor i da nas dovede pred svršen čin. Odlučili su da protjeraju članove palestinskih Murabitun (branioci Kudsa) organizacija. Tiranska sila osjeća da gospodari tim prostorom i da može činiti nasilje i zločin bez ikakve kontrole i nadzora.

Cionistička administracija danas osjeća da je u stanju neutralizirati većinu snaga u regionu i da ima mogućnost djelovati isključivo u skladu sa svojim interesima. No, mi im poručujemo:

O Izraelćani, nemojte sami sebe u obmani držati,

ako su kazaljke sata stale, opet će se okretati.

Zbog vaše okupacije, naša srca neće strah obuzeti,  

ta, i kad mu pero sa krila spadne, orao opet leti.  

Ni od žeđanja dugog strahovanja nema,

jer, voda uvijek ostaje u utrobi stijena.

Porazili ste vojsku, ali osjećanja ne možete poraziti,

Odsjekli ste vrhove stabala, al korijen ne možete iščupati.

Zbog goleme tuge, djeca će odrasti,

zbog duge bolesti, djeca će odrasti,

zbog zemlje Palestine i slobode njene, djeca će odrasti,

ako ste otkinuli cvijet, njegov miris će zauvijek ostati.

Kada govori o njihovom prvom porazu, Allah, dž.š.,  kaže: ”Allahova kazna im je došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste razmum obdareni.” (El-Hašr, 2.)

Da, cionisti su ljudi spletkaroši, oni koji stalno spletke snuju i planiraju, imaju politički i medijski utjecaj, imaju lobije koji rade u njihovo ime i koji brane njihovu ideju i pozicije. Ali, Allah kaže da ih On kažnjava ”odakle se ne nadaju”. Allahova kazna im dolazi iznutra, preko njihovih srca. Ne dolazi da ih pomogne i da im dâ pobjedu, već da ih porazi i ponizi.

Allah je Onaj Koji protiv njih ratuje i On je ”u srca njihova strah ulio”. Šta im koristi nuklearno naoružanje, teška artiljerija, kad su duhovno i psihološki poraženi? Šta im koristi to što su ”velike sile” na njihovoj strani, kad je Allah na strani potlačenih, onih koji su stvarni vlasnici Palestine?

Mladićima i djevojkama koji su pali u očaj, poručujem: Ne zaboravite da su oni (Jevreji) hiljadama godina raseljeni lutali diljem zemaljske kugle.

Sjetite se da putovanje od hiljade milja počinje jednim korakom, da se od nas ne traži nemoguće, niti da pokušavamo glavom probiti zid. Od nas se traži da pomognemo i podržimo palestinsko pitanje, da pomognemo bespomoćnom narodu, onoliko koliko možemo, koliko smo u mogućnosti, pa makar se radilo o neznatnoj pomoći. Ne podcjenjujte nijedno dobro djelo, nijedan vid dobročinstva.

Allah vas neće pitati šta su drugi uradili, jesu li bili postojani ili kolebljivi, jesu li ispunili ono što se od njih tražilo ili su izdali emanet. Allah će vas pitati šta ste vi uradili i jeste li uradili ono što ste mogli i koliko ste mogli.

Učinimo da naša pomoć i podrška palestinskom pitanju bude praćena jezikom  optimizma, obećavajućim jezikom, a ne plačem, malodušnošću, vrijeđanjem jedni drugih i očajem.

Naše normalno življenje u okviru naših programa i projekata, nije u koliziji sa podrškom palestinskom pitanju, jer pitanje Kudsa nije privremeni i trenutačni problem, to je krupan problem i dugoročno pitanje koje zahtijeva mnogo vremena.

Svim mladićima i djevojkama koji su nestrpljivi i frustrirani, koji očekuju da se ovaj problem riješi čudom, kažem: ja, kao i vi, čvrsto vjerujem da je Allah svemoćan, ali nam Allah nije naredio da se predajemo sudbini i čekamo da se problem riješi na čudesan način.

Allah nam je naredio da pomoć tražim putem iskrene i skrušene dove te da u svakom trenutku budemo spremeni na odricanje i žrtvu. To je ono što se od nas traži.