Suljagić: Lijevi intelektualci stide se da zauzmu stav o nečemu o čemu stav imaju majke, supruge i sestre ubijenih u Srebrenici

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari perfektno opisuje sarajevske intelektualce koji se okupljaju oko takozvanih građanskih stranaka. U nastavku prenosimo dio kolumne koju je Suljagić napisao sa portal Oslobodjenje.ba

75

Na prste jedne ruke se mogu nabrojati domaći javni intelektualci koji su iznijeli stav o mnogo više nego o skandaloznoj odluci Nobelovog komiteta da nagradu za književnost dodijeli Peteru Handkeu. Doslovno. Domaći javni intelektualci, naročito oni koji se smatraju lijevo orijentisanim, stide se da zauzmu stav o nečemu o čemu stav imaju majke, supruge i sestre ubijenih u Srebrenici. Prije izvjesnog vremena sam se uvjerio da u građanskom miljeu u Sarajevu mnogo više simpatija i suosjećanja izazivaju žrtve Augusta Pinocheta nego žrtve Ratka Mladića. Da nije Vahidina Preljevića, Univerzitet u Sarajevu bi izgubio obraz.

Dodjela Nobelove nagrada za književnost autoru u čijem se djelu ističu tvrdnje da Bošnjaci nisu narod, da se artiljerijski napad na Markale nije odigrao baš tako kako ukazuju činjenice i da je Srebrenica rezultat srpskog pravičnog gnjeva nije tek skandal. To je signal tektonskih promjena u, prije svega, evropskom odnosu prema napadu na Bosnu i Hercegovinu i jedan njen narod. Evropa, njena politička klasa, u nekom je obliku uvijek negirala bosanski genocid.

Naši intelektualci – uz jednu malobrojnu skupinu izuzetaka – šute iz dvije grupe razloga: jedni su duhovno korumpirani i biraju da se bave irelevantnim temama, drugi svoju ulogu razumiju potpuno beamterski; jedni se utrkuju za strane grantove o „deradikalizaciji muslimana“ praveći tako akademsku disciplinu od otvorene stigmatizacije, drugi biraju da se bave temama koje im omogućavaju profesionalno napredovanje, ali nemaju nikakve javne implikacije.
Ostatak kolumne možete pročitati u nastavku – OSLOBODJENJE.BA