Tumačenje sure El-‘Asr: Smilujte se čovjeku čija se glavnica imetka topi

2466

Piše: Ahmed Muhammed eš-Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Tako mi vremena,

čovjek, doista, gubi,

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr)

Imam Taberani zabilježio je predaju od Abdullaha ibn Abdullaha ibn Husejna el-Ensarija, koji je rekao: ”Praksa ashaba bila je da, prilikom susreta i rastanka, jedan drugom prouče suru El-Asr.” A o vrijednosti ove sure, imam Šafija je rekao: ‘’Kada bi ljudi istinski razmišljali o ovoj suri bila bi im dosta kao putokaz i uputa.’’ Zapravo, sura El-Asr potvrđuje gorku stvarnost i zbilju ljudskog života koja se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različitost stanja u kojima se ljudi nalaze. Potvrđujući tu stvarnost, Allah, dž.š., kune se vremenom i kaže: ”Čovjek, doista, gubi!’‘ No, time se sura ne završava i Allah nas ne ostavlja u očaju zbog te stvarnosti, već nas nakon toga podučava da postoji samo jedan put i jedan način da se spasimo tog kobnog i strašnog gubitka, a to je iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š., činjenje dobrih djela i preporučivanje Istine i strpljivosti. Komentirajući ovu suru, Sejjid Kutb je rekao: ”Ova sura ima samo tri ajeta, ali ona sadrži kompletan program ljudskog života kojem teži islam. Ona nudi islamski ”ustav” čija je suština sadržana u nekoliko riječi i opisuje islamski ummet i njegovu zemaljsku zadaću samo u jednom ajetu, a to je njen treći ajet: ”Koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” Ona u cijelosti svjedoči nadnaravnost koju ni u kom slučaju ne može ljudski genij smisliti i izreći, već je samo može Bog objaviti. Ta tri kratka ajeta su jasna poruka čovječanstvu da postoji samo jedan put koji vodi uspjehu, sreći i dobitku.  Granice tog Puta spasa omeđene su i naznačene u suri El-Asr, a sve izvan tih granica je sigurna propast i očiti gubitak.”

Savršena povezanost kur'anske građevine

Smatramo da bismo napravili veliki propust ako u komentaru ove kur'anske sure ne bismo spomenuli njenu povezanost sa surama koje joj prethode kao i onima koje dolaze poslije nje. Ta veza također svjedoči nadnaravnost Kur'ana kao Allahove objave i savršenu povezanost veličanstvene kur'anske građevine. Osim toga, spominjanjem te veze, bit će nam još jasnija poruka i značenje sure El-Asr. Naime, nakon što je u suri Et-Tekasur, Allah, dž.š., zaprijetio nevjernicima džehennemskom vatrom koju će vidjeti prije nego u nju uđu: ”Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano! Džehennem ćete vidjeti jasno! I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!” Odmah nakon toga, u suri El-Asr spomenuo je put spasa od te propasti i od Džehennema koji čeka nevjernike i ohole inadžije. Nema sumnje da je trošenje vremena i života u zgrtanju imetka, hvalisanju porijeklom i sinovima i potpuna predanost prolaznim i kratkotrajnim užicima, a na račun suštine života i ahireta, najveći gubitak. I ako čovjekov kraj bude džehennemska vatra, onda je to najveća propast, pa makar na dunjaluku bio najbogatiji i najugledniji. Čovjek će sve dunjalučke užitke zaboraviti onda kada ugleda kaznu koja mu je pripremljena i kada za svaki užitak bude polagao račun. Tada će shvatiti da je stradalnik, a stradalnik je onaj čija vaga dobrih djela na Sudnjem danu bude lahka, kako stoji u suri El-Karia, koja također dolazi prije sure El-Asr. U toj suri stoji: ”A onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. A znaš li ti šta će to biti? Vatra užarena!” Kako da ne propadne onaj koji je vrijeme potrošio daleko od vjerovanja i zahvalnosti Allahu, dž.š., na blagodatima, onaj koji je okrenuo leđa dobrim djelima, a predao se grijehu i razvratu, onaj koji je život proveo kao klevetnik i podrugljivac, kako stoji u suri El-Humeze, koja dolazi poslije El-Asr, i koji ”blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Džehennem! A znaš li ti šta je Džehennem? Vatra Allahova razbuktana” (El-Humeze). Takve je ljude obmanula lažna nada, a davno je rečeno da je lažna nada saputnik svakom bankrotu i stradalniku. U svojoj knjizi ‘’Tenasik ed-durer fi tenasib es-suver’’, govoreći o povezanosti (el-munasebat) spomenutih sura, imam Es-Sujuti, između ostalog je rekao: ”Kao da je, nakon što je u suri El-Karia, rečeno za nevjernike da im je prebivalište džehennemski bezdan, postavljeno pitanje: A zašto? Onda je uslijedio odgovor u suri Et-Tekasur: ”Jer ste nastojali da što bogatiji budete i u tom nastojanju odali ste se grijesima, zaboravljajući na ahiret u potpunosti.” A onda je došla sura El-Asr u kojoj je upozorenje da je svaki čovjek koji tako bude radio na gubitku i da će njegova i dunjalučka i ahiretska ”trgovina” propasti.  Da bi nakon sure El-Asr, uslijedila sura El-Humeze, kojom se još jedanput potvrđuje sigurna propast onima koji su imetak gomilali i mislili da će ih on ovjekovječiti i spasiti  kazne ahiretske.

Šta je to asr?

Allah, dž.š., počinje ovu suru zakletvom: ‘’Tako mi vremena’’, a Allahova zakletva u Kur’anu koristi se radi upotpunjavanja dokaza i izbijanja aduta iz ruku nevjernika kojima Kur’an prilazi na razne načine ne bi li ih ubijedio, sve dotle dok im ne ostane nikakva prilika i mogućnost za izgovor i ispriku na Sudnjem danu. Islamski učenjaci su se razišli po pitanju značenja riječi asr. Neki kažu da se pod tom riječju misli na vrijeme općenito (ed-dehr), dok drugi, kako ćemo u nastavku vidjeti, tvrde da je asr samo dio vremena, odnosno tačno precizirani vremenski period. A govoreći o mudrosti u Allahovom zaklinjanju vremenom, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, u svom djelu ‘’Et-Tibjan fi aksami-l-Kur’an’’, rekao je: ”Allah se zaklinje vremenom zbog važnosti, pouke i mnoštva znakova koji se kriju u vremenu. Protok vremena, smjena dana i noći odvijaju se po odredbi Svemoćnog i Uzvišenog Allaha, i to je jedna u nizu savršenih zakonitosti koje vladaju u kosmosu. A u podjeli vremena na: stoljeća, godine, mjesece, sedmice, dane, sate itd., jasni su ajeti i znakovi Allahove svemoći i mudrosti’’ (str. 114). Također je rečeno da Allahova zakletva asrom znači ikindijsko vrijeme i ona je slična Allahovoj zakletvi jutrom (ed-duha), večeri (el-lejl), zorom (el-fedžr). To je zapravo vrijeme kada se dan bliži svome kraju, kada ljudi završavaju svoje dnevne poslove i ono asocira na kraj čovjekovog života na dunjaluku i zatvaranje knjige njegovih djela, te čekanje Dana obračuna i mučno iščekivanje trenutka odluke o njegovom konačnom i vječnom boravištu, hoće li to biti džennetske bašče ili džehennemski bezdan. Komentirajući Allahovu zakletvu iz ove sure, Hasan Basri je rekao: ”Allah se zaklinje asrom – ikindijskim vremenom, upozoravajući da se u to vrijeme tržnice i pijace zatvaraju i da više nema trgovine. Šta je ko zaradio, zaradio. Kada se čovjek vrati sa tržnice kući, njegova žena i djeca ga odmah okruže i traže svoje pravo. I ukoliko se vrati praznih ruku, nema sumnje da će se osjećati jadno, izgubljeno i upropašteno. To također asocira na prolazak dunjaluka i prestanak svake mogućnosti zarade na njemu, te dolazak Sudnjeg dana kada će čovjek biti pitan za blagodati koje je koristio i uživao i kada će svi oni kojima je na dunjaluku zulum učinio, tražiti svoje pravo, pa će on zbog mnoštva zuluma koji je počinio, shvatiti da je gubitnik i stradalnik. Allah se zaklinje vremenom jer je vrijeme veličanstvena stvar i Allahov dar čovjeku koji treba iskoristiti i provesti u ibadetu i dobrim djelima, a daleko od grijeha i nevjerstva. U predaji stoji: ‘’Ko se lažno zakune asrom, Allah neće sa njim govoriti niti će ga pogledati na Sudnjem danu.’’ I to je u skladu sa hadisom koji bilježi imam Buharija: ”Allah, dž.š., trojicu ljudi na Sudnjem danu neće pogledati, niti će ih očistiti od grijeha i njih čeka bolna kazna: čovjeka koji je višak vode uskraćivao putnicima namjernicima, čovjeka koji je nekom vladaru dao prisegu na vjernost samo radi ovosvjetske koristi, pa ako od njega dobije tu korist zadovoljan je, a ako ne dobije, nezadovoljan je, i čovjeka koji poslije ikindija-namaza uzme svoju robu koju do tada nije mogao prodati, i kaže: ‘Tako mi Allaha, davali su mi za nju toliko i toliko, ali je ja nisam dao’, pa mu čovjek povjeruje i kupi tu robu.”’ Rekao je imam Er-Razi: ”Kao da se ovom zakletvom i ovom surom želi reći: ”Čovječe, do kraja dana ipak je ostalo još malo vremena, pa to vrijeme iskoristi za pokajanje.” Neki naši dobri prethodnici su govorili: ”Naučio sam značenje ove sure od čovjeka koji je prodavao snijeg. Svako jutro je govorio: ”Ljudi, smilujte se čovjeku čija se glavnica imetka topi.’’ To je značenje riječi: ”Zaista je svaki čovjek na gubitku’’, jer, prodavcu snijega je prošao cijeli dan i nastupilo je ikindijsko vrijeme kada se pijace zatvaraju, a on nije snijeg prodao nego se on istopio, i nije ništa zaradio. Tako čovjeku prođe cijeli život i na kraju shvati da je gubitnik.” (Fahrudin Er-Razi, Mefatihul-gajbi).

Profesor Abdulkerim el-Hatib rekao je: ”Zakletva vremenom – asrom je upozorenje svakom razumnom čovjeku da na kraju dana sviđa račun sam sa sobom  i da vidi koliko je dobrih djela, a koliko grijeha uradio. To je vrijeme samoobračuna i prilika da se pokušaju ispraviti greške i da se uzme pouka kako se te greške sutra ne bi ponovile.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, također je u mnogim svojim hadisima naglasio vrijednost ikindija-namaza. Tako u hadisu koji bilježi imam Muslim, stoji: ”Ovaj namaz (ikindija) bio je naređen onima prije vas, pa su ga zapostavili. Ko čuva ovaj namaz, imat će dvije nagrade.’’ Kao što je podstakao na njegovo klanjanje i čuvanje, tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  upozorio na njegovo ostavljanje i zanemarivanje. Prenosi se od Ibn Omera da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Koga prođe ikindija-namaz, kao da je izgubio i imetak i porodicu.’’ (Tirmizi) A za onoga ko namjerno izostavi ikindija-namaz, rekao je: ‘’Ko ostavi ikindija-namaz, propao mu je posao.” (Buharija) Zbog toga su neki komentatori Kur'ana skloni kazati da se pod riječju asr misli upravo na ikindija-namaz, kojim se Allah, dž.š., zaklinje zbog veličine i značaja tog namaza, podstičući muslimane da ga klanjaju i upozoravajući one koji ga ostavljaju zbog zauzetosti dunjalučkim poslovima ili odmorom nakon teškog cjelodnevnog rada. Neki su opet rekli da je ikindija-namaz pečat dnevnih ibadeta i pokornosti Allahu i ona je poput tevbe (pokajanja) koja je pečat ostalih ljudskih djela. I kako god Kur'an i sunnet oporučuju vjernicima tevbu, tako isto su ostavili oporuku i za ikindija-namaz, jer djela se cijene prema završecima.

Allah se zaklinje vremenom u kojem je živio Muhammed, a.s.

Neki komentatori Kur’ana smatraju da se navedena zakletva vremenom odnosi na vrijeme u kojem je živio i djelovao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni tvrde da se Allah, dž.š., zaklinje vremenom u kojem je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se zaklinje mjestom u kojem je živio: ‘’Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada (Mekke) ovog bezbjednog’’ (Et-Tin, 1-3),  i njegovim životom: ”A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali” (El-Hidžr, 72).  Imam Er-Razi je rekao: ‘’Allah se zaklinje vremenom u kojem je živio Poslanik, a.s., kao i mjestom njegovog života, ali i njegovim životom, pa kao da kaže: ”Tako mi vremena u kojem ti živiš, tako mi tvoga grada i tvoga života.” I kao da Allah, dž.š., kaže: ”Ti si, Muhammede, bio prisutan među njima, i ti si ih pozivao, a oni su se okretali od tebe i nisu te prihvatili. I oni koji su ti okrenuli leđa i nisu prihvatili tvoj poziv, pa ima li veće propasti i nesreće od njihove.’’ (Mefatihul-gajb, 32/86) Ebu Su’ud je kazao: ‘’Allah se zaklinje vremenom poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegove očite vrijednosti nad drugim vremenima.’’ A imam Alusi je rekao: ‘’Rečeno je da se time misli na vrijeme poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je to najvrednije vrijeme uopće, zbog vrijednosti i veličine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Također je rečeno da se to vrijeme računa od njegovog poslanstva do Sudnjeg dana, a u odnosu na vrijeme koje je prošlo, taj period iznosi koliko od ikindije do zalaska sunca. U tom smislu su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene njegovim ashabima:  ’Od dunjaluka je ostalo u odnosu na ono što ga je prošlo, koliko je ostalo od ikindije do zalaska sunca’ (Buharija).” (Ruhul-meani, XVI/410)

Dakle, Allah se, u suri El-Asr, zaklinje vremenom ili dijelom vremena zbog toga što je vrijeme glavnica ljudskog imetka i kada čovjek potroši glavnicu ili je uloži u ono što mu neće donijeti korist, sam sebe je osudio na propast i gubitak. A koji je to gubitak veći od toga da čovjek proda svoj ahiret za dunjaluk, da proda vječnost za prolaznost, da proda rijetku i neprolaznu dragocjenost za bezvrijednu stvar. No, ako čovjek uloži glavnicu imetka u ono što će mu donijeti sigurnu dobit, a to je trošenje vremena u dobrim djelima koja su plod imana i vjere u Allaha, dž.š., onda je on sretni dobitnik na oba svijeta.