Masakr u Oborcima kod Donjeg Vakufa dogodio se na današnji dan 1995. godine, kada su pripadnici 1. krajiškog korpusa Vojske RS, ubili 28 ljudi iz Mrkonjić Grada, od kojih su 24 bili Bošnjaci, a 4 Hrvati. Radi se o ljudima koje su srpske snage ranije uhapsile, a nakon toga ih prisiljavale da kopaju rovove po raznim mjestima: Mrkonjić Gradu, Trijebovu, Manjači, Kupresu, Bugojnu, Donjem Vakufu i drugim mjestima.
Masakr se dogodio neposredno prije povlačenja Vojske RS iz Donjeg Vakufa, nakon što su ljudi izvedeni iz Željezničke stanice u Oborcima i strijeljani.
Bježeći sa područja općine Donji Vakuf u snage Vojske Republike Srpske, 13. septembra 1995. godine, su dakle, streljale su grupu civila u selu Oborci.
Dan kasnije, nakon što su jedinice Armije BiH ušle u napušteno selo našli su tijela 28 streljanih ljudi, ali i jednog preživjelog. U autentičnom video zapisu on je pripadnicima saniteta ispričao i kako je preživio:
– Ušao sam u podrum i onda sam se uvukao u jednu cijev. I tako sam preživio. Ustao sam kad je kiša počela padati, izvukao se i kroz kukuruze otišao gore u šumu i čekao kada će naići vojska Armije RBiH. Čim je vojska naišla, ja sam se počeo spuštati. Odmah su mi suze od dragosti potekle – rekao je tom prilikom preživjeli čovjek.
U Tužiteljstvu BiH postoji predmet koji se odnosi na zločin na lokalitetu Oborci iz septembra 1995. godine. U tom predmetu donesena je naredba za sprovođenje istrage i Tužiteljstvo radi na prikupljanju dokaza, informacija i saznanja o tim događajima. Kada se govori o ratnom zločinu u selu Oborci, bitno je naglasiti da se radi o ubistvu oko 20 žrtava hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji su bili pripadnici radnog voda, a na to područije dovedeni su iz općine Mrkonjić Grad.
Naredbodavci i izvršioci ovog zločina su poznati. Prema riječima nekih mještana ovog sela, poznate su i adrese naredbodavaca i počinilaca u Bosanskoj Gradišci, Banja Luci, Bijeljini i Beogradu. Međutim, činjenica da se izvršioci mnogih zločina danas slobodno kreću Bosnom razlog je zbog kojeg svjedoci zločina teško pristaju javno govoriti o onome što su vidjeli.
(historija.ba)
