U utorak navečer birači su zadali težak udarac predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu i njegovim poslušnicima, istovremeno predavši demokratama kontrolu nad oba doma Kongresa.
Kandidati koji su doveli u pitanje američki politički konsenzus oko Izraela, Gaze i Irana ostvarili su pobjede koje bi se prije samo nekoliko godina činile nezamislivim.
Moćni lobistički krugovi, predvođeni Američko-izraelskim komitetom za javne poslove (AIPAC), koji se dugo tretirao kao gotovo nedodirljiva sila u američkoj izbornoj politici, pretrpjeli su značajne udarce uprkos višemilionskim ulaganjima u kampanje protiv antiratno nastrojenih demokratskih kandidata.
Pobuna protiv beskrajnih ratova
Ovi izbori nisu bili samo klasični referendum o unutrašnjoj politici i rastućim troškovima života, već i jasna pobuna protiv vanjskopolitičkog poretka koji je decenijama ratove pretvarao u dvostranačku obavezu. Stradanje civila u Gazi i vojni sukobi na Bliskom istoku postali su centralna pitanja o kojima američki građani više nisu spremni šutjeti, svjesni da se njihov novac troši na razaranja u svijetu dok se vlastite zajednice suočavaju s ekonomskim izazovima.
Jedan od najočitijih primjera jeste pobjeda Abdula El-Sayeda, koji je postao prvi musliman izabran u Senat Sjedinjenih Američkih Država, a koji je uspio trijumfovati uprkos izuzetno agresivoj kampanji i višemilionskim sredstvima koja je AIPAC potrošio kako bi ga porazio (prema agenciji Associated Press, AIPAC je potrošio skoro 30 miliona dolara u kampanji protiv El-Sayeda). Slični primjeri zabilježeni su i u drugim saveznim državama, gdje su kandidati koji su kritikovali vojne operacije u Gazi i protivili se bezuslovnoj vojnoj pomoći nadjačali republikanske političke lidere .
Iako čelnici Demokratske stranke u Kongresu sada pokušavaju sebi pripisati zasluge za ove uspjehe, analitičari ističu da su glasači zapravo glasali protiv establišmenta koji je pomogao u stvaranju javnog gnjeva. Desetljećima su američki političari bili pod pritiskom da o Bliskom istoku govore kroz uži vokabular u kojem je palestinska sloboda bila tretirana kao kontroverzna tema, dok su razaranja bolnica i stradanja porodica u Gazi razbila taj narativ.
Gaza je bila moralna pukotina, a ratovi su proširili političko suočavanje sa stvarnošću u kojoj vojne eskalacije ne donose sigurnost, već samo patnju i nestabilnost.
Pitanje je sada hoće li Demokratska stranka prepoznati tu promjenu ili će pokušati prisvojiti energiju antiratnog pokreta, a istovremeno zadržati upravo one politike zbog kojih je takav pokret postao neophodan. S obzirom na historiju Demokratske stranke, veće su šanse da će oni zadržati stari američki ratni kurs .
Postavlja se pitanje hoće li demokratsko vođstvo prepoznati ovu duboku promjenu ili će pokušati ugušiti energiju rastućeg antiratnog pokreta. Analitičari i aktivisti naglašavaju da je za suštinske promjene nužno izgraditi politički pokret koji će se protiviti ilegalnim i nepotrebnim vojnim intervencijama bez obzira na to koja stranka je na vlasti, te primjenjivati međunarodno pravo dosljedno prema svima.
Američki narod je pokazao da se politička moć može osporiti, čak i kada iza nje stoje ogromno bogatstvo i institucionalni utjecaj. Sljedeće pitanje je može li se ta moć preusmjeriti ka miru. Birači su otvorili vrata koja je politički establišment decenijama pokušavao držati zatvorenim. Sada je SAD-u potreban antiratni pokret dovoljno snažan da osigura da se ona nikada više ne zatvore.
