Piše: Hfz. mr. Senaid Zaimović / Saff.ba
Allah je u svakom čovjeku usadio ljubomoru, a hidžab je u skladu sa njom. Ljubomora je nagon i instikt koji izvire iz duše koja ženu podstiče na ljubav prema pokrivanju, dok strasti podstiču na otkrivanje. Ljubomora je jedna od počasti kojom je Uzvišeni Allah darovao ženu kad je u prsa njezinoga muža usadio ljubomoru. Ljubomora je da čovjek zaštiti svoju ženu i druge rođakinje i da ih čuva od nasrtaja pokvarenjaka. Islam smatra džihadom odbranu časti i ljubomoru koja na to podstiče. Zbog toga se ratovi vode. Zato će onaj koji nije ljubomoran prema svojoj supruzi biti daleko od Dženneta.
Hidžab je u skladu sa urođenom ljubomorom
Onoga momenta kad je kod naših muškaraca nestalo ljubomore, nestalo je i hidžaba, krijeposti, stida itd. Nestanak ljubomore i hidžaba primijetili su i kršćani koji nas okružuju. Oni su, kad je došla naredba o otkrivanju muslimanki, rekli: “Otkriše se muslimanke, nestat će bereketa”. Oni su bereket povezivali sa poštivanjem Allahovih propisa.
Kad psiholozi komentiraju osjećaj ljubomore, pretežno je vide kao zdrav i konstruktivan proces u društvu jer je naučnim istragama utvrđena kao jedan od važnih životnih pokretača. Ljubomora sa sigurnošću motivira osobe da budu odanije svojim bračnim partnerima jer to isto očekuju od druge strane. Isto tako su spremni više se žrtvovati i doprinositi porodičnoj sigurnosti i harmoniji. Intenzivan osjećaj ljubomore održava njihove umne aktivnosti. Ljubomora ima pozitivan uticaj na bračnu vezu.
Kao što nam je vrlo dobro poznato da visok stepen ljubomore znači jak i dubok osjećaj ljubavi. Tako isto nam je kristalno jasno, ukoliko osjećaj ljubomore izostaje iz bračne veze, da je to jedan od znakova blijede ljubavi ili životne tromosti i posustalosti. Jednom riječju, pasivnosti.
Onaj ko voli, on je i ljubomoran. Žena je sretna kad je voljena. Muž joj svoju ljubav, između ostalog, iskazuje i time što je želi samo za sebe. Nije zadovoljan kad je mora s nekim dijeliti. Nije zadovoljan kad je neko gleda onako kako je samo on može gledati. Nesretan je ako neko stran na nju baci pogled. Zbog toga on svoje blago čuva samo za sebe.
Zbog nedostatka ljubomore se ruše porodice i brakovi. Zbog nedostatka ljubomore muž gubi autoritet u porodici. Zbog njenog nepostojanja kćerka je prepuštena ulici jer je nema ko usmjeravati.
Zaslužuje poštovanje onaj ko je ljubomoran
U vrijeme Poslanika, s. a. v. s., muž je pred polazak na put rekao ženi da ne izlazi iz kuće dok se on ne vrati. Ubrzo je u kuću navratio njezin brat i rekao da je njihov otac veoma bolestan te da bi bilo dobro da ga ona obiđe. Žena je imala na umu muževu oporuku. Rekla je bratu da ode Poslaniku i da ga upita, pa ako on dozvoli, ona će to učiniti. Saslušavši ga, rekao mu je Poslanik, s. a. v. s.: «Poslušnost mužu je preča od posjete njenom ocu». I ona ga je poslušala. Ubrzo je otac umro, a brat je ponovo došao da pozove sestru. Očekivao je da će sada doći, s obzirom na to da je otac preselio i da će je to veoma pogoditi. Međutim, ona mu opet kaže kao i prvi put: «Otiđi Poslaniku, s. a. v. s., i pitaj ga mogu li izići iz kuće». Brat je otišao do Poslanika, s. a. v. s., i upitao ga. Rekao mu je isto što i prvi put: «Poslušnost mužu je preča od posjete njenom ocu». Kad se muž vratio i čuo da je otac njegove supruge preselio, a kćerka ga nije obišla niti mu na dženazu otišla, obratio se Poslaniku, s. a. v. s., i zatražio objašnjenje, jer mu je bilo neugodno što žena radi njega nije prisustvovala dženazi svoga oca. Poslanik, s. a. v. s., odgovorio mu je: «Reci svojoj supruzi da je Allah oprostio grijehe njenom ocu zbog njene poslušnosti svome mužu».
Ovaj muž je čuvao svoju suprugu i bio je ljubomoran na to da ona svoju pažnju i ljubav usmjeri na nešto drugo. Supruga je također ljubomorno čuvala mužev hatur ne dozvolivši sa svoje strane da se izazove bilo šta što bi dovelo do gubitka muža.
Ljubomora u odnosu na ono što je zabranjeno se ubraja u veoma pohvalna, vrijedna i plemenita svojstva. Onaj ko je ljubomoran, on zaslužuje poštovanje. To su najcjenjeniji i najčasniji ljudi. Ko u sebi nema ljubomore, taj je ponižen. Ljubomora na svom pravom mjestu je na stupnju oružja za odbranu života i čuvanje porodice. Kad god čovjek pojača odbrambeni sistem sebe i svoje porodice, pojača mu se i ljubomora, poveća se njegova čvrstina i nepokorivost, tako da mu neće moći nauditi pokvarenjaci koji vrebaju.
Ukoliko je čovjek inferioran na činjenje ružnih djela svoje prorodice, toplina ljubomore u njegovom srcu se gasi i on činjenje lošega ne osuđuje. On ublažava činjenje razvrata i uljepšava ga drugima, kao što radi onaj koji nije ljubomoran i koji odobrava zlo koje čini njegova žena. Zato je Džennet postao zabranjen za njega, kao što je spomenuo Poslanik, s. a. v. s.,: “čovjek koji nema ljubomore neće ući u Džennet”. To je osoba koja podržava zlo koje čini njegova supruga, a pri tome nije ljubomoran i odobrava joj.
Ljubomora pripada vjeri. Ko nema ljubomore, taj nema vjere. Jer, nedostatak ljubomore je popraćen zadovoljstvom kršenja Allahovih propisa i zabrana. Osnova ljubomore je mržnja i prezir prema nevaljalim djelima. Ibnu-l-Kajjim kaže: “Primjer ljubomore u srcu je kao primjer tijela koje se bori sa bolešću. Ukoliko nema čvrst odbrambeni sistem, bolest će se udomaćiti zato što je nema ko spriječiti”.
Alija, r. a., rekao je grupi ashaba: “Zar se ne stidite? Zar niste ljubomorni? Ostavljate svoje žene među muškarcima; one gledaju u njih, a oni gledaju u vaše žene!”
Ljubomora prema kćerki
Dokaz da je ljubomora pohvalna jest i ljubomora roditelja prema kćerki, gdje otac iz ljubavi i želje da mu kćerka bude odgojena u duhu islamskog morala ne dozvoljava da ona bude predmet požude i naslađivanja. On je ne pušta da na ulicu izlazi otkrivena, namirisana, oskudno odjevena, gdje svojom pojavom izaziva poglede muškaraca i otvara vrata sumnji. On nije zadovoljan da njegova kćerka bude slijepi sljedbenik moralno propale zapadne djevojke.
Ovakav roditelj ljubomorno čuva i odgaja ono što je samo njegovo do momenta kad svoju kćerku treba predati drugome na čuvanje i njegu.
Hidžab u drugim vjerama
Najveća zabluda Zapada je što smatra da je hidžab novotarija s kojom je došao islam. Ko god bude iskreno čitao njihove vjerske knjige, primjetit će da je hidžab bio poznat u misijama svih poslanika. Njihovim znat će da je ženama naređivano pokrivanje, isto kao što je naređeno i muslimankama.
Dakle, hidžab je postojao i u drugim vjerama. I dan-danas se zadržao, ne samo kod časnih sestara, već i kod velikog broja običnih kršćanki. One se i danas pokrivaju prilikom ulaska u crkvu.
Interesantno je postaviti pitanje zašto se tada, a ne, inače, pokrivaju, otkud im osjećaj strahopoštovanja s obzirom na to da ga nemaju kad su van crkve. Je li to radi svetosti crkve i osjećaja da je otkrivenost sramota na takvom mjestu? I zašto baš pokrivaju kosu, iako dođu u pantalonama ili kratkim suknjama? Znači li to da je ženi, a ne i muškarcu, prirođeno pokrivanje glave?
Pošto se današnja verzija kršćanstva uglavnom temelji na licemjerstvu, nije ni čudo što se običaj pokrivanja zadržao samo pred “bogom” u crkvi, a ne i pred narodom. Bojim se da sličan licemjerni običaj uveliko postoji kod mnogih naših muslimanki koje mahramu stavljaju na glavu samo prilikom namaza u džamiji, da bi je, odmah nakon namaza, skinule i u torbu stavile.
Zato je zagovaranje otkrivanja žene atak na sve nebeske vjere, jer su sve one, bez izuzetka, propovijedale pokrivanje i neće se naći nijedan zapis koji datira prije ovog vijeka, a da ne govori da su se pripadnice bilo koje vjere nosile u skladu sa propisima koji naređuju pokrivanje kose, ali i tijela.
Pokret za emancipaciju – atak na hidžab
I sam pokret za emancipaciju u islamskim zemljama je, ustvari, bio svojevrsni pokret za skidanje hidžaba, stida, čednosti, morala i atak na porodicu. Praktično, atak na sve osnovne ljudske vrijednosti. Isti taj pokret se najviše odnosio na muslimanke, jer su one, navodno, zaostale, ugrožene i ugnjetavane. Hidžab i žene koje ga nose su meta stalnih napada, bujica psovki, optužbi te bezobraznih i pogrdnih nadimaka. Govore da je hidžab bolesna pojava. Afif Ferradž, jedan od protagonista emancipacije, u magazinu koji nosi naslov “Arapska sedmica”, kaže da je hidžab znak poniženja žene i uzurpacija onoga što joj je priroda poklonila. On predstavlja sliku prisilnog odvajanja žene od istinskog i raskošnog života.
Rekao je jedan od poznatih i nepravednih bivših muslimanskih vladara Habib Burgiba: “Hidžab je stari prevaziđeni običaj”.
Zatim govore kako je hidžab znak učmalosti i zaostalosti. Kažu: “Hidžab odgovara samo drevnom džahilijetskom društvu”.
Allahu naš, sačuvaj nas ruke bezumnika, jer će nas ona u propast odvesti.
Zašto nevjernici insistiraju na skidanju hidžaba?
Jesmo li se ikad zapitali zašto nevjernici i lakoumnici insistiraju na skidanju hidžaba? Zašto im je hidžab, više od bilo čega drugog, trn u oku? Zašto sav trud ulažu da dokažu kako hidžab nije propisan i kako je on vid diskriminacije žene i gaženja ljudskih prava? Zašto se toliko brinu za ženu koja je sretna u svom hidžabu?
Zato što je on znak vjere, a oni su nevjernici. Zato što je on simbol čednosti i krijeposti, a oni krepost i čednost preziru. Naprotiv, za njih je ona mahana.
Zato što je hidžab lična karta muslimanke koju oni danas preziru više nego ikad, isto kao što preziru sve što imalo sliči ili miriše na islam. Oni su sumnjičavi prema svemu. Na muškarcu se ne vidi i on se može kamuflirati, ali muslimanka, vjernica u Allaha, svoj hidžab ne može skriti. Zato je ona, više nego muškarac, ambasador islama u vanjskom pojavnom svijetu.
Je li je hidžab odgovornost samo žene ili i muškarca?
Hidžab je, prije svega, odgovornost žene, jer se na nju i odnosi naredba Gospodara svjetova. Svi ajeti koje smo citirali upućeni su ženi. Ona je odgovorna za provođenje ove naredbe i ne smije skinuti hidžab čak ni u slučaju da ga njezin muž ne želi. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: “Nema poslušnosti čovjeku u grijehu prema Stvoritelju. Poslušnost je samo u dobru” (El-Buhari, 13/203.).
U malikijskim fetvama stoji da se ne prihvata imamet čovjeka koji dopusti svojoj ženi da izlazi otkrivena. Ne prihvata se ni njegovo svjedočenje na sudu i nije mu dozvoljeno dati dio od zekata čak i ako je siromašan («Malikijske fetve», Sejjidi Abdullah b. el-Hadž)
Hidžab je odgovonost i vlastodržaca. Oni su, pored čuvanja integriteta države koju vode, dužni čuvati i moral naroda koji predvode. Jedna od pet zaštićenih vrijednosti u islamu jest i čast koju islamski vladari, prije svih drugih, moraju štititi. U tom smislu, dozvoljeno im je poduzimanje različitih mjera kako bi ljudsko dostojanstvo, čast i ugled ostali netaknuti.
Šta se postiže pokrivanjem?
Pokrivanjem se žena približava Allahu jer je ispunila Njegovu naredbu.
Pokrivanjem se postiže čednost i krijepost koje su osobine moralnih djevojaka.
Pokrivanjem je žena zaštićena od pogleda i nasrtaja pokvarenjaka. Upravo ovo i jest jedan od razloga naredbe pokrivanja: “Tako će se najlakše prepoznati, pa neće napastvovane biti” (El-Ahzab, 59.).
Pokrivanjem žena se čuva svetost porodice i braka. Ona je direktni zaštitinik muževog ugleda i časti.
U hidžabu je žena sigurna. Njoj se neće obraćati kao ženi koja dozvoljava da joj se slobodno prilazi. Svaki muškarac dobro zna da se pokrivenoj djevojci ne može obraćati kao onoj otkrivenoj. Između njega i žene u hidžabu postoji pregrada, što i jest jedno od značenja hidžaba. Otkrivena roba i pokrivena nisu iste. Pokrivena je zaštićena od prljanja, dok otkrivena nije. Hidžab ženu podsjeća da njoj kao takvoj ne priliči nedolično ponašanje.
Novinarka dr. Nevval es-Sa'davi kaže: “Na ulicama Londona sam srela žene polugole, izlažu svoje tijelo kao da je trgovačka roba. Odjeća ima svoju svrhu. Ona čuva tijelo od svih prirodnih nepogoda i ne treba predstavljati zavodničke poruke. Kad bi žena gledala na samu sebe kao na ljudsko biće, a ne kao robu, ne bi imala potrebu da otkrive svoje tijelo”.
Zašto je Bošnjacima iz poniženja voditi pod ruku ženu u hidžabu
Kad se radi o nama u Bosni, smatram da ni odgovornost muža nije ništa manja. Žalosno je da je u velikom broju slučajeva muškarci smatraju poniženjem pod ruku voditi suprugu u hidžabu, iako je isti taj muž, otac ili brat vjernik koji prakticira svoju vjeru. Međutim, i njemu, kao i mnogim Bošnjacima, modernizam je nametnuo kompleks niže vrijednosti i on se više boji i ustručava mišljenja javnosti i pojedinaca nego Uzvišenog, Gordog, Silnog i Vječnog Gospodara svjetova.
Uzrok takvog odnosa muškaraca prema hidžabu, prije svega, leži u pomanjkanju pozitivne ljubomore. Griješnik je prema Allahu Svaki muškarac koji svojoj supruzi ili kćerki dozvoli izlazak otkrivene glave i tijela.
Uzvišeni Allah je rekao da se muškarci brinu o ženama. A u svim ajetima u kojima se naređuje hidžab, obraća se prvo muškarcima, pa tek onda ženama. Vjernicima je naredio da čuvaju svoje porodice od džehenemske vatre u kojoj će gorivo biti ljudi i kamenje (Et-Tahrim, 6.). U hadisu, Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Allah će svakog upitati o onome što mu je bilo povjereno je li to sačuvao ili izgubio. čovjeka će pitati o njegovoj porodici” (En-Nesai).
