Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Jedno od Allahovih lijepih imena koje je spomenuto u Kur'anu je i El-Kuddus – Sveti, Najčistiji. Ime El-Kuddus dolazi od riječi el-kudus koja ima dva značenja. Prvo značenje je el-bereketu – blagoslov, i ovo je mišljenja Mudžahida koji kaže da kur'anska sintagma ”El-Erdul-mukaddes” – ”Sveta zemlja”, znači zapravo ”El-Erdul-mubarek” – ”Blagoslovljena zemlja” . Ovo mišljenje ima uporište i u Kur'anu, odnosno u ajetu u kojem dolazi: ”Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidul-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havlehu) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.” (El-Isra’, 1.)
Drugo značenje riječi el-kudus je et-taharet – čistoća. Islamski učenjaci su rekli da je melek Džibril nazvan Ruhul-Kudus – ”Sveti duh”, jer je on čist od svih nedostataka, a pogotovo u dostavljanju Allahove objave. U tom smislu i sintagma ”El-Erdul-mukaddes” – ”Sveta zemlja”, može se prevesti i kao ”El-Erdul-mutahher” – ”čista zemlja”.
Džennet je nazvan ”Haziretul-kudus” ( حظيرة القدس) – ”Sveti (čisti) prostor”, jer je on čist od svih dunjalučkih nedostataka. U hadisi-kudsiju koji prenosi Enes ibn Malik, Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: ”Allah, dž.š., rekao je: ‘Ko ostavi vino a imao je mogućnost da ga pije, Ja ću ga napojiti vinom u Džennetu (fi haziretil-kudusi), ko ostavi svilu (misli se na muškarce), a imao je mogućnost da se oblači u svilu, Ja ću ga odjenuti svilom u Džennetu (fi haziretil-kudusi).”’ (El-Bezzar, hadis je sahih li gajrihi; vidi: Sahih et-tergib vet-terhib, br. 2375.)
Tumačeći ajet iz sure El-Bekara i riječi melekâ, nakon što ih je Allah obavijestio da će na Zemlji stvoriti čovjeka kao namjesnika: ”A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo (ve nukaddisu leke)”, Dahhak je rekao: ”Riječi meleka: ”Ve nukaddisu leke”, znače: ”A mi čistimo naše duše radi Tebe, tražeći Tvoje zadovoljstvo.” (El-Džami'ul-ahkamul-Kur'an, I/277.)
Čišćenje duše je također čovjekova zadaća na Zemlji, jer je to uvjet za ulazak u Džennet, kao što dolazi u ajetu: ”A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!'” (Ez-Zumer, 73.)
Allah, dž.š., ne gleda u naš fizički izgled, već gleda u naša srca, pa kako onda da ne očistimo srca od prljavštine grijeha, zlobe, zavidnosti, mržnje, licemjerstva i sl.
Objašnjavajući značenje ovog Allahovog lijepog imena, imam El-Gazali je rekao: ”El-Kuddus znači da je Allah čist od svakog opisa do kojeg može dosegnuti ljudsko opažanje, ili koji mu može predočiti njegova mašta, ili koji može zaokupiti njegov um, ili na koji ga može navesti njegovo razmišljanje.” (El-Gazali, El-Maksad el-esna, str. 65.)
El-Kuddus je Onaj Koji je uzvišen i čist od bilo kakvih potreba. A što se tiče tebe, čovječe, ti si potreban, siromašan i ovisan o drugom. Sve tvoje sposobnosti, mogućnosti, znanje, pronicljivost i veze na ovome svijetu, bezvrijedni su i ništavni u odnosu na samo jedan gutljaj vode ili jedan udisaj i izdisaj, koji ako bi ti bili uskraćeni umro bi. Stoga, nije čudo što je slavni abasijski halifa Harun er-Rešid, pored silne moći i bogatstva, govorio da bi dao cijelo carstvo za jedan gutljaj vode koji bi mu bio uskraćen.
El-Kuddus je Onaj Koji čisti Svoje pokorne i iskrene robove od svakog zla. Kad je Allah, dž.š., zadovoljan sa nekim čovjekom, On ga učini dobrim, časnim, poštenim, čestitim i postojanim u vjeri. U njegovom srcu nema zlobe, pretvaranja, licemjerstva, zavidnosti, mržnje i prevare. Ključevi ove upute, postojanosti i čistote su u Allahovoj ruci, zato što više trebamo učiti dovu: ”Allahu moj, očisti moje srce od licemjerstva, i moje djelo od pretvaranja, i moj jezik od laži, i moje oko od nevjere (obmane), Ti znaš poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju i ono što grudi kriju.”
El-Kuddus je Onaj Koji čisti duše Svojih evlija udaljavanjem od strasti, i onaj ko čini ibadet Allahu veličajući Ga ovim imenom, on čisti svoju dušu od slijeđenja strasti, čisti svoj imetak od harama i sumnjivih stvari, čisti svoje vrijeme od nečistoće grijeha, odnosno, trudi se da svoje vrijeme ispuni djelima sa kojima je Allah zadovoljan.
Sjetimo se mladića koji je, zbog jake strasti i nemogućnosti da se oženi, tražio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da mu dozvoli blud, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju mubarek ruku na njegova prsa i proučio dovu: ”Allahu moj, očisti njegovo srce, oprosti mu grijehe i sačuvaj njegovu čednost!” Nakon toga, taj mladić nikada nije poželio da učini blud i blud je bio grijeh koji je najviše prezirao.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., negirao je blagoslov, berićet i čistotu onima koji čine zulum i nasilje, rekavši: ”Ne može biti blagoslovljen (čist) narod u kojem slabi ne može uzeti svoje pravo od moćnoga bez uznemiravanja ili bez prisile.” (Ibn Madže; Sahihul-džami’, br. 2421.)
U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Kako će Allah očistiti i blagosloviti narod koji ne može natjerati moćnike da slabima daju njihova prava.” (Ibn Hiban)
Ovaj hadis došao je u kontekstu razgovora Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa ashabima koji su se vratili iz Abesinije. Naime, kada se Dža'fer ibn Ebi Talib, r.a., vratio sa ashabima koji su učinili hidžru u Abesiniju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ”Šta je najčudnije što ste vidjeli u Abesiniji?”, oni su rekli: ”Jedanput je pored nas prošla starica koja je na glavi nosila zemljani vrč sa vodom, a onda je naišao jedan mladić i gurnuo je, pa je starica pala na koljena tako da joj je je vrč pao na zemlju i razbio se. Kad se podigla, okrenula se prema onom mladiću i rekla mu: ‘Znaj, nitkovu, kada Allah postavi Kursijj i sakupi sve ljude, i kada ruke i noge budu svjedočile o onome što su radile, tada ćeš saznati kako će biti riješen ovaj slučaj između mene i tebe.’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Istinu je rekla, istinu je rekla! Kako će Allah očistiti i blagosloviti narod koji ne može natjerati moćnike da slabima daju njihova prava.” (Ibn Madže, Ebu Ja'la, Ibn Hiban – šejh Albani ga je ocijenio kao dobar (hasen) hadis, vidi: Sahih Sunen ibn Madže, br. 3255. )
Ne može ostvariti uspjeh, blagostanje i blagoslov onaj narod, država i skupina u kojoj se proširio zulum, u kojoj su ljudi obespravljeni i u kojoj ne mogu normalnim putem ostvariti svoja temeljna prava.
Da su ashabi ovo dobro shvatili svjedoči i sljedeća prepiska između Ebu Derde, r.a., i Selmana Farisije. Naime, Ebu Derda, r.a., pisao je Selmanu da učini hidžru iz Iraka u ”Blagoslovljenu zemlju”, tj. u Šam u kojem je Palestina, odnosno Mesdžidul-Aksa, pa mu je Selman, r.a., odgovorio: ”Zemlja nikog ne čini blagoslovljenim (”svetim”) i čistim, ono što čovjeka čini blagoslovljenim je njegovo djelo.” (Imam Malik, El-Muvetta’, br. 1364.)
Allah, Koji je El-Kuddus, želi da očisti vjernike od zuluma i svega onoga što je povezano sa zulumom i nepravdom, makar to u očima vjernika bilo neznatno, poput oslanjanja na zulumćare i traženje utočišta kod njih. Uzvišeni je objavio: ”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!” (Hud, 113.)
Tj. ne naginjite ni malo onima koji čine nepravdu makar to bilo neznatno, jer svaki vid zuluma i nepravde vodi u vatru. A šta tek reći za one koji se natječu da se druže sa zulmćarima i koji nastoje steći njihovu ljubav i povjerenje, koji žude za prolaznim dunjalučkim blagodatima i zavide zulumćarima na pozicijama koje su stekli putem zuluma i nepravde?! Kad Allah prijeti džehennemskom vatrom onima koji naginju zulumćarima i koji drže njihovu stranu, šta onda reći za zulumćare i kaznu koja ih čeka?!
Stoga, ne činimo djela zulumćara, ne budimo zadovoljni sa njima, ne hvalimo ih, ne uzimajmo nikada i ništa od imetka koji nam nude a koji su na haram način stekli, ne gajimo u srcima nimalo ljubavi prema njima, jer sve ovo ulazi pod zabranu naginjanja i držanja njihove strane.
Šejh El-Ša'ravi, rekao je: ”Najniži stepen naginjanja prema zulumćaru je da ga ne sprječavaš u zulumu prema drugim ljudima, a najviši stepen naginjanja prema zulumćaru je da mu u lijepom svjetlu prikazuješ njegov zulum ili da drugim ljudima hvališ i uljepšavaš njegov zulum.” (Tefsir El-Ša'ravi)
Allaha molimo da nas očisti od nečistoće grijeha, da očisti naša srca od strasti, da očisti naše jezike od laži, ogovaranja, potvore i prenošenja tuđih riječi, da očisti naše oči od gledanja u ono što je Allah zabranio, da nas očisti od zuluma i nepravde, da ne dozvoli da imalo naginjemo i držimo stranu zulumćara i da nas spasi od njihovog zuluma i nepravde.
