Ovogodišnji moto mjeseca Ramazana je „Berekete ramazanskih ibadeta u džematu i porodici“. Cijenim da će biti dovoljno govora o fadiletima mjeseca Ramazana i vrijednostima džemata, stoga ovu hutbu posvećujemo porodici i njenom značaju.
Čovjek se rađa i živi u porodici. Cijeli život je vezan za porodicu. U porodici počinje i sa njom završava čovjekov život. Činom rađanja čovjek se identificira i dobija identitet porodice kojoj pripada. Članove porodice povezuje biološka veza-čin rađanja kao poseban vid međusobne povezanosti. Za egzistenciju porodice i međusobne odnose članova porodice, pored ljubavi i uvažavanja, sa islamskog stanovišta važno mjesto zauzima (akdu-nikah), bračni ugovor.
Izvornost institucije braka
Uzvišeni veli:
(وَأَنْكِحُوا الْأَيَامَىٰ مِنْكُمْ وَالصَّالِحِينَ مِنْ عِبَادِكُمْ وَإِمَائِكُمْ ۚ إِنْ يَكُونُوا فُقَرَاءَ يُغْنِهِمُ اللَّهُ مِنْ فَضْلِهِ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ)
„Udavajte neudate i ženite ne oženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (24:32)
Iz vizure duhovne perspektive, brak izvorno treba razumjeti kroz percepciju džennetske praizvedbe, zajedničkog života muža i žene, u konkretnom slučaju Adem a.s. i hazreti Have. Allah dž.š. je odabrao i riječima potvrdio izbor dženneta za život bračnih drugova. U suri El-Bekare Uzvišeni Allah dz. š. navodi:
(وَقُلْنَا يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنْتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ)
“O Ademe, nastani se ti i tvoja družica u džennetu..“ (2:35)
Odlike i opis dženneta, koji je prvobitno bio odabran i namijenjen za bračni život su; ljepota, koju prati ljepota i širina pogleda, ukras, kojeg prati ukras stanovanja i raskoš okruženja, mir, kojeg prati smiraj, sigurnost egzistencije, sreća i radost koja se dijele u susretu sa dragom i željenom osobom, te kontinuitet ugođaja i blagostanja koje ne prestaje. Zato je osnovna i primarna intencija braka, postići skladan i harmoničan život između supružnika i članova njihove porodice. Postizanjem takvih odnosa, između muža i žene kao i unutar članova njihove porodice, bračna zajednica na ovom svijetu postaje refleksija džennetske vizije braka.
Život na Zemlji je određen za čovjeka. Na tom putu ga prati porodica. Porodica je šira bračna zajednica, namijenjena za čovjekov hod kroz prostor i vrijeme. Čovjek, vrijeme i prostor definiraju zemaljski život. Uzviše Allah dž. š. veli:
(فوَقُلْنَا اهْبِطُوا بَعْضُكُمْ لِبَعْضٍ عَدُوٌّ ۖ وَلَكُمْ فِي الْأَرْضِ مُسْتَقَرٌّ وَمَتَاعٌ إِلَىٰ حِينٍ)
„I mi smo rekli; Silazite i idite odavde, vi ste neprijatelji jedno drugome. Vi ćete boraviti i živjeti na zemlji do određenog roka.“ (2:36)
Odlike života na zemlji su: izazovi, iskušenja, patnja, uzdah, plač, radost, smijeh, bolest, zdravlje, bogatstvo, zamor, odmor, siromaštvo, odgovornost, trud, rad, organizacija, uvažavanje, tolerancija, predanost, dobročinstvo, mržnja, ljubav. Sve su to, i više od toga, odlike koje prate dunjalučki život. Zato kroz život, porodica u sebi objedinjava duhovnu i materijalnu komponentu.
Porodicu čini grupa lica koja je vezana biološkom vezom i smatra se srodničkom zajednicom u kojoj se rađaju potomci, a čija se međusobna veza ustanovljava krvnim srodstvom. Stoga sa islamskog stanovništa vanbračna zajednica ili seksualna zajednica ne posjeduju legitimitet bračne zajednice niti porodice i nemogu se upoređivati sa legalnom i legitimnom bračnom zajednicom i porodicom proisteklom iz takvog braka.
Ljubav kao prva stepenica braka
Za muškarca i ženu koji se vole nema ničeg boljeg od formiranja bračne zajednice. Ljubav je stečeno naslijeđe, koje se reflektuje kao zadobijena vještina. Govor o ljubavi i potreba za istom, nije izmišljena dimenzija. Ljubav je čovjekova realnost, potreba i potvrda života. To su osjećaji koje duše nose i prepoznaju od prastarih, ezelskih vremena. One se sretnu na ovom svijetu, teže i žude jedna za drugom. Izvor ljubavi se krije u potrebi za uzastopnim pogledima i željom za susretom. Pogledima, duša dušu miluje, a dodirima, tijelo, tijelo uzbuđuje. Zato Islam u komunikaciji muškarca i žene naređuje obaranje pogleda i zabranjuje osamljivanje.
Kur'an kaže da su muž i žena jedno drugom kao odjeća.
هُنَّ لِبَاسٌ لَكُمْ وَأَنْتُمْ لِبَاسٌ لَهُنَّ
„One su vaša a vi njihova odjeća“(2:187)
Funkcija odjeće tijela je da štiti, pokriva, čuva, zagrijava, osigurava pristojnost i ljepotu izgleda osobe. Odjeća braka je bogobojaznosti, „košulja jusufovskog stida“, koja osigurava; čednost, intimnost, zaštitu od iskušenja pogleda i požude.
Odjeću tijela ne drži samo nekoliko šavova, uzlova, čvorova, već bezbroj tankih niti i končića. Tako „odjeću braka“ čuva kontinuirani broj lijepih riječi, postupaka, strpljenja, poniznosti, pouzdanosti i ljubavi. Zato Kur'an kaže da je:
وَلِبَاسُ التَّقْوَىٰ ذَٰلِكَ خَيْرٌ ۚ „odjeća bogobojaznosti“ (7:26) najbolji ukras za muškarca i ženu.
Bračna zajednica temelj čovječanstva
Muhamed s.s. je rekao: „Brak je moj put, pa ko ostupi od braka, odstupio je sa mog puta“. (Muslim)
Allahova milost se ogleda i potvrđuje kroz darovanje životnog saputnika u čijoj se uviđajnosti, blagosti i pristupačnosti svaki dan odvija život, vode razgovori i dogovori, odvijaju ibadeti, rađaju djeca i dočekuju novi, sretni dani.
Pitanje je kako postići duhovnu harmoniju i sklad u braku ako se kojim slučajem spoje dvije ličnosti, sa dva različita, karaktera. Treba naglasiti da, nedostaci jednog od supružnika, ili društveno-socijalni status, ne upropaštavaju brak, već nespremnost supružnika da međusobno razgovaraju o svim izazovima, poteškoćama, problemima, odnosno, da se sa njima uhvate u koštac.
Plan kojeg je Allah namjenio za čovjeka, muškarca i ženu je da žive skupa, u bračnoj zajednici. Poslanika a.s. veli: „Stupanjem u bračnu zajednicu osoba upotpunjuje pola vjere (imana) pa neka se Allaha boji za drugu polovicu“. (Bejheki)
Brak oplemenjuje ljudski rod
Dobra supruga muslimanka će učiniti sve što može da njen suprug bude sretan i zadovoljan. Dobar muž musliman bi morao znati da ima upravo istu obavezu prema svojoj supruzi.
Prema ocjeni mnogih znanstvenika, brak je pokazatelj čovjekove zrelosti, ne samo fizičke, nego, emocionalne i duhovne. Emocionalna zrelost pokazuje potrebu bračnog druga za postizanjem uspješnog, sretnog i stabilnog života u braku. Duhovno-vjerska snaga pojedinca pokazuje moralnu dimenziju ličnosti, njenu narav, prosvjetljenost. Zbirom svih spomenutih pojedinosti, te uz kulturnu, tradicijsku i običajnu praksu, može se zaključiti da se na stabilnim temeljima može graditi i očuvati bračna zajednica, kao opće civilizacijsko dobro. Pored postizanja društvenih ostvarenja, tek u bračnoj zajednici se može konstatirati da je neko ostvaren kao ličnost.
Uzvišeni veli:
(وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنْفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ)
“I jedan od dokaza Njegovih je što za vas od vrste vaše stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;“ (30:21)
U citiranom ajetu se navode četiri osnovne komponente, koje u braku povezuju muškarca i ženu;
– da su ljudska bića i da potječu od iste vrste,
– da jedno drugom donose i darivaju smiraj u braku,
– da se u životu kroz njihovu međusobnu komunikaciju razvija i uspostavlja ljubav i poštovanje,
– da je ovaj odnos, muškarca i žene, jedino prirodan put koji obezbjeđuje kontinuitet ljudskog roda na zemlji i da je to pouka za one ljude koji život promišljaju.
Ne ulazeći u detaljniju raspravu i analizu stepena naredbe, mišljenja smo da Kur'anski ajeti i hadiski tekstovi, a i životna svakodnevnica, ukazuju na obaveznost braka, ženidbe i udaje. Bračni život je ibadet, djelo koje Allah voli, zato je brak Allahov dar, ljudima dat. Život na zemlji, pored poteškoća i izazova, prate trenuci ugođaja i užitka. Imajući u vidu sve što čovjeka prati, brak se ne smije omalovažavati niti bračna zajednica izbjegavati. Naprotiv sve se mora učiniti za njegovo uspješno funkcionisanje.
Brakom se usmjerava, kontroliše i oplemenjuje tjelesni nagon. Užici sami po sebi nisu pokuđeni, niti grijeh, osim, kad se zbog istog počini grijeh i time izgubi, veći obećavajući i potpuniji užitak. Mudri bi kazali, kada nadvlada razum, ubjeđenje dotakne srce, i probudi se duša, prednost se daje većoj i trajnijoj, ahiretskoj, nad kratkoročnijom dunjalučkom strasti.
Poslanik a.s., je govorio: „Najpotpuniji vjernik je onaj koji je najljepšeg ponašanja, a najbolji među vama su oni koji su najljepšeg ponašanja prema svojim suprugama.“ (Tirmizi)
Poslanik a.s., je ukazivao na prirodne razlike muškarca i žene, sa ciljem da zaštiti ženu i ukaže na krhkost ženskog bića. Naglašavao je na negativnosti muškarca koji oponašaju žene i negativnosti žena koje oponašaju muškarce. Allah nije zadovoljan sa ženama koje oponašaju muskarce, niti muškarcima koji oponašaju zene.” (Ahmed, Ebu Davud)
Islam nas uči da veza čovjeka i žene nije samo veza u postelji, nego nju čini i vjera u jednog Boga, međusobna ljubav, blagost, samilost, briga, pomaganje i zajednička odgovornost za potomstvom.
Sarajevo, Begova džamija,
13. ša'ban 1437.h.g./20. maj 2016. godine
