Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio držati hutbu, popeo bi se na palmin panj koji se nalazio u njegovoj džamiji i koji je korišten u tu svrhu. Nakon što mu je sagrađen minber, on je držao hutbu sa minbera ostavljajući spomenuti panj, pa se u toku Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, govora začuo glas panja koji je ličio na jecanje. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao sa minbera, prišao palminom panju i pomilovao ga svojom mubarek rukom, nakon čega je utihnulo njegovo jecanje.
Hasan el-Basri kada bi citirao ovaj hadis plakao bi i govorio prisutnima: ”O Allahovi robovi, panj je plakao i čeznuo za Allahovim Poslanikom i njegovom blizinom, zbog njegovog mjesta kod Allaha. Vi ste preči da čeznete za susretom sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.”
Ovdje se završava priča o palminom panju, ali, Allahov Poslaniče, nostalgija i jecaji ne prestaju. Gdje je tvoja mubarek ruka da pomiluješ srca koja čeznu za tobom, gdje je tvoje nurli lice da ga gledamo, pa da sve brige dunjalučke nestanu, gdje je tvoj blagoslovljeni glas da ga slušamo i da naše duše napajamo, jer naša žeđ za tobom je dostigla svoj vrhunac?!
Volimo te, o Allahov Poslaniče! Allaha mi, volimo te i nismo ostali iza tebe svojom voljom, već je to Allahova volja i mi smo s njom zadovoljni.
Voljeli bismo da smo bili u Mekki onoga dana kada si se, nakon što si dobio prvu objavu, vratio iz pećine Hira drhteći, da te utješimo kao što je to učinila tvoja vjerna supruga i naša majka, Hatidža, radijallahu anhu.
Voljeli bismo da smo bili tvoj štit onoga dana kada su te mušrici u Taifu kamenjem gađali, pa da kamenje pogađa nas umjesto tebe ili barem da ti našim srcima previjemo rane.
Voljeli bismo da smo bili s tobom u izolaciji na imanju tvoga amidže Ebu Taliba, pa da te hranimo našim rukama ili, ako to ne bi mogli, da barem zajedno s tobom trpimo glad i sve tegobe izolacije.
Voljeli bismo da smo bili kod Ka'be kad je mušrik Ibn Ebi Mu'ajt stavio utrobu deve na tvoju glavu dok si klanjao namaz, pa da tog nesretnika rastrgamo našim zubima, ili da barem pomognemo tvojoj kćerki i miljenici Fatimi, radijallahu anha, dok te je branila i uklanjala utrobu sa tvog mubarek tijela.
Voljeli bismo da smo poput hazreti Alije ostali u tvojoj postelji, žrtvujući se za tebe.
Voljeli bismo da smo zajedno sa hazreti Ebu Bekrom bili tvoji saputnici na putu Hidžre da ti našim srcima utiremo put, voljeni Allahov Poslaniče!
Voljeli bismo da smo bili u Medini onoga dana kada si stigao sa svojim vjernim prijateljem Ebu Bekrom, pa da iz punih grla zapjevamo: ”Puni mjesec nas obasja od senijetu-l-veda…”
Voljeli bismo da smo bili s tobom na dan Bedra, pa da ti reknemo onako kako su ti ensarije rekli: ”Allahov Poslaniče, kada bi se more pred nama pokazalo, a zatim ti u njega zagazio, i mi bismo svi do jednog za tobom u more zagazili.”
Voljeli bismo da smo bili s tobom na Uhudu da kažemo muslimanskim strijelcima: ”Tako vam Allaha, ne napuštajte svoja mjesta!”, i da te svom žestinom branimo kao što je to učinila Ummu Ammare, radijallahu anha, i da brišemo tvoju čistu krv koja je tekla niz tvoje mubarek lice, ili barem da budemo uz tebe i da te utješimo zbog gubitka tvog amidže hazreti Hamze, radijallahu anhu.
Voljeli bismo da smo bili s tobom na dan Hudejbije i da ti kažemo da smo mi tvoji vojnici u miru i ratu.
Voljeli bismo da smo bili s tobom na Dan oslobađanja Mekke, pa da se radujemo zbog tvoje radosti, jer je Allah pomogao Svoju vjeru i obradovao te veličanstvenom pobjedom.
Voljeli bismo da smo bili s tobom na Oprosnom hadžu da slušamo tvoj glas i tvoje savjete i oporuke ummetu, i da ti kažemo: ”Allahov Poslaniče, mi svjedočimo da si ti vjerno izvršio svoju zadaću i dostavio Allahovu poslanicu!”
Voljeli bismo da smo bili u Medini na dan kada si preselio na bolji svijet, da plačemo zbog tvog odlaska i da ti kažemo da bismo te otkupili našim životima i životima naših očeva i majki, kao i životima naše djece i našim imetkom.
No, naša utjeha su tvoje riječi: ”Mjesto mog susreta s vama nije na ovome svijetu, već je mjesto našeg susreta na mome Havdu”, i mi u to čvrsto vjerujemo.
Naša utjeha su i tvoje riječi: ”Čovjek će na Sudnjem danu biti sa onim koga je volio”, a mi svjedočimo da te volimo, Allahov Poslaniče!
